[1] Kao Njegovi saradnici mi vas opominjemo da ne primate uzalud Božiju milost.
[2] Jer On kaže: „Uslišio sam te u pravo vrijeme i pomogao ti na dan spasenja.” Evo, sada je pravo vrijeme! I evo, sada je dan spasenja!
[3] Ni u čemu ne dajemo povoda za sablazan, da se ne optužuje ova služba,
[4] već se u svemu predstavljamo kao Božiji službenici: velikom strpljivošću u nevoljama, u teškoćama, u brigama,
[5] pod udarcima, u zatvorima, u pobunama, u naporima, u bdijenjima, u postovima,
[6] u čistoći, u spoznaji, u podnošenju, u dobroti, u Svetom Duhu, u iskrenoj ljubavi,
[7] u riječi istine, u snazi Božijoj, s oružjem pravednosti za napad i odbranu;
[8] sa slavom i sramotom; sa lošim i dobrim glasom; kao varalice, a iskreni;
[9] kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo, živimo; kao kažnjavani, a neubijeni;
[10] kao ožalošćeni, a uvijek radosni; kao siromašni, a obogaćujući mnoge; kao da ništa nemamo, a posjedujemo sve.
[11] Naša usta su otvorena za vas, Korinćani, a naše srce otvoreno!
[12] Nije vama tijesno u nama, već je tijesno u vašem srcu.
[13] Dakle, zauzvrat – govorim kao djeci – jednako se i vi otvorite!
[14] Ne budite pod istim jarmom s nevjernicima! Šta ima pravednost sa bezakonjem? Ili, kakvo je zajedništvo svjetlosti s tamom?
[15] Kakav je sklad između Mesije i Belijara? Ili, šta ima vjernik sa nevjernikom?
[16] Kakav je savez između hrama Božijega i idolskoga? Mi smo, naime, hram živoga Boga, kao što i kaže Bog: „Boravit ću u njima i hodati sa njima, Ja ću biti njihov Bog, a oni će biti Moj narod”.
[17] Stoga, „izađite između njih i odvojite se”, kaže Gospod, „i ne dotičite ništa nečisto, i Ja ću vas primiti,
[18] Ja ću vam biti Otac, a vi ćete Meni biti sinovi i kćeri”, govori Gospod Svemogući.