Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:00

[1] Znamo da, ako se naša zemaljska kuća – šator – ruši, imamo vječnu građevinu od Boga, kuću na Nebesima, koja nije sagrađena rukama.

[2] Doista, u ovome uzdišemo i čeznemo da se obučemo u naše nebesko ruho,

[3] jer kad se obučemo, nećemo biti goli.

[4] Doista, mi koji boravimo u ovom šatoru stenjemo pod teretom, jer se ne želimo svući, nego se još obući kako bi život progutao što je smrtno.

[5] Onaj Koji nas je za ovo pripremio jeste Bog – On nam je dao i zalog Duha.

[6] Zato smo uvijek puni pouzdanja i znamo: dokle god smo u kući ovoga tijela, daleko smo od Gospoda.

[7] Živimo, naime, po vjeri, a ne po onome što vidimo.

[8] Stoga, puni smo pouzdanja i radije bismo otišli iz kuće našega tijela i bili kod kuće sa našim Gospodom.

[9] Zato Mu i nastojimo ugoditi, bilo da ostajemo ili da odlazimo.

[10] Jer svi se moramo pojaviti pred Mesijinim Sudom, da svako primi što je zaradio prema onome što je u tijelu činio, bilo dobro ili zlo.

[11] Budući da imamo strah Gospodnji, uvjeravamo ljude. Bogu smo potpuno poznati, a nadam se da smo poznati i vašim savjestima.

[12] Ne preporučujemo se mi opet vama, nego vam dajemo priliku da se nama ponosite, kako biste mogli odgovoriti onima koji se ponose vanjštinom, a ne onim što je u srcu.

[13] Doista, ako smo bili van sebe, to je Bogu; ako li pri zdravom razumu, to je za vas.

[14] Ljubav Mesijina potpuno nas zarobljava kada pomislimo na ovo: jedan je umro umjesto svih, svi su dakle umrli.

[15] On je umro za sve, da živi više ne žive za sebe, nego za Onoga Koji je umro i oživio za njih.

[16] Zato mi odsada više nikoga ne poznajemo po tijelu. Ako smo i poznavali Mesiju po tijelu, sada Ga više tako ne poznajemo.

[17] Dakle, ako je ko u Mesiji, novo je stvorenje. Staro je prošlo, a evo, novo je nastalo!

[18] A sve je od Boga Koji nas je pomirio sa sobom po Mesiji i predao nam službu pomirenja.

[19] To jest, Bog je u Mesiji pomirio ljude sa sobom ne računajući im njihove greške i ugradio u nas riječ pomirenja.

[20] Mi smo, dakle, Mesijini poslanici, i kao da Bog po nama poziva: „U ime Mesije molimo: pomirite se s Bogom!”

[21] Onoga Koji nije poznavao grijeha, Bog je umjesto nas učinio grijehom, da mi u Njemu postanemo pravednost Božija.

Drugo Pavlovo Pismo Korinćanima — Chapters