[1] Stoga sam u sebi odlučio da neću ponovo doći vama sa žalošću.
[2] Jer ako ja vas ožalostim, ko će mene razveseliti osim onoga koga ja ražalostim?
[3] A ovo pišem da me ne bi, kada dođem, ožalostili oni koji mi trebaju biti na radost. Uvjeren sam za sve vas da je moja radost ujedno i radost svih vas.
[4] Pišem vam iz velike patnje i tjeskobe srca i sa mnogo suza, ne zato da biste se ožalostili, nego da spoznate ljubav koju još više gajim prema vama.
[5] Ali ako me je neko ožalostio, nije ožalostio mene, već na neki način – da ne pretjeram – sve vas.
[6] Takvome je dovoljna ona kazna od većine,
[7] a vi mu radije oprostite i utješite ga da ga prevelika žalost ne bi shrvala.
[8] Stoga vas molim da mu pokažete vašu ljubav.
[9] I pisao sam vam da bih znao jeste li provjereni i da li ste u svemu poslušni.
[10] A kome vi nešto oprostite, i ja opraštam, jer uistinu, ako sam šta oprostio, zbog vas sam oprostio pred Mesijom,
[11] da nas ne prevari Satana, jer nisu nam nepoznate njegove namjere.
[12] Kada sam stigao u Troadu zbog Mesijine Radosne vijesti, iako su mi se otvorila vrata u Gospodu,
[13] nisam imao mira u svom duhu jer nisam našao Tita, svoga brata. Stoga sam ih pozdravio i otišao u Makedoniju.
[14] Ali hvala Bogu Koji nas uvijek u Mesiji vodi u pobjedničkom slavlju i po nama na svakom mjestu očituje miris Svoje spoznaje!
[15] Mi smo zbog Mesije ugodan miris Bogu među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju;
[16] jednima miris iz smrti za smrt, a drugima miris iz života za život. A ko je dostojan za sve to?
[17] Mi nismo kao mnogi koji trguju riječju Božijom, nego govorimo iskreno, kao od Boga pred Bogom, u Mesiji.