[1] Ako se treba hvaliti – iako to nije od koristi – spomenut ću viđenja i objave Gospodnje.
[2] Poznajem čovjeka u Mesiji: prije četrnaest godina – da li u tijelu, ne znam, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna – taj je bio uznesen do trećeg Neba.
[3] I znam da je taj čovjek – da li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna –
[4] bio uznesen u raj i da je čuo neopisive riječi kojih nije čovjeku dopušteno govoriti.
[5] Što se tiče toga, hvalit ću se, ali što se tiče mene, neću se hvaliti, osim svojim slabostima.
[6] Kada bih se i htio hvaliti, ne bih bio lud, jer bih govorio istinu. Ali, uzdržavam se da me ne bi neko držao većim od onoga šta na meni vidi ili od mene čuje.
[7] I da se zbog veličina objava ne bih uznio, dat mi je trn u tijelu, Satanin poslanik, da me udara kako se ne bih uzvisio.
[8] Za to sam triput molio Gospoda da to odstupi od mene.
[9] A On mi je odgovorio: „Moja milost ti je dovoljna, jer Moja je snaga savršena u slabosti.” Stoga ću se radije hvaliti svojim slabostima da snaga Mesijina počiva na meni.
[10] Zato uživam u slabostima, u uvredama, u teškoćama, u progonstvima i nevoljama zbog Mesije. Jer kada god sam slab, tada sam snažan!
[11] Postao sam lud! Vi ste me natjerali. Vi ste me trebali preporučiti, jer ni u čemu nisam iza „nadposlanika”, iako nisam ništa.
[12] Doista, znake poslaništva pokazao sam među vama u svoj ustrajnosti: znacima i čudesima i djelima snage.
[13] U čemu ste to bili manji od ostalih zajednica, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi to „zlo”.
[14] Evo, ovo je treći puta da sam vam spreman doći i neću vam biti na teret, jer ne tražim ono što je vaše, nego vas. Doista, nisu djeca dužna štedjeti dobra za roditelje, nego roditelji za djecu.
[15] A ja ću vrlo rado trošiti i sâm se istrošiti za vaše duše. Ako ja vas više volim, zar da budem manje voljen?
[16] Ali neka! Ja vas nisam opterećivao, nego, kako sam bio lukav, uhvatio sam vas na prijevaru.
[17] Zar sam vas možda iskoristio po nekima od onih koje sam vam slao?
[18] Molio sam Tita da pođe, a s njim sam poslao brata. Zar vas je Tit iskoristio? Zar nismo hodali po istom duhu? I istim stopama?
[19] Već odavno mislite da se mi pred vama branimo. Pred Bogom, u Mesiji govorimo, a sve to, voljeni, za vaše uzdizanje.
[20] Bojim se da vas možda, kada dođem, neću zateći kakve bih htio i da ćete vi mene dočekati kakvoga ne biste htjeli: da možda ne bude svađa, zavisti, srdžbe, sebičnosti, uvreda, ogovaranja, oholosti, nereda;
[21] da me opet kada dođem, moj Bog ne ponizi pred vama kako ne bih morao oplakivati mnoge od onih koji su sagriješili i nisu se obratili od svoje nečistoće, bluda i razvrata kojeg su činili.