[1] Zar opet počinjemo sebe preporučivati? Ili zar trebamo, kao neki, pisma preporuke za vas ili od vas?
[2] Vi ste naše pismo, napisano u našim srcima, koje poznaju i čitaju svi ljudi.
[3] Očigledno je da ste vi Mesijino pismo kojem smo mi služili i koje nije napisano tintom, nego Duhom živoga Boga; ne na kamenim pločama, nego na pločama od mesa – u srcima.
[4] Takvo pouzdanje imamo po Mesiji u Boga.
[5] Ne da smo sami od sebe sposobni nešto smisliti, kao da je to od nas, već je naša sposobnost od Boga,
[6] Koji nas je i osposobio da budemo poslužitelji novog Saveza, ne slova nego Duha. Slovo, naime, ubija, a Duh daje život.
[7] Ako je, dakle, služba smrti u slovima uklesana u kamenju došla sa slavom, tako da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u Mojsijevo lice zbog slave njegovog lica koja je prolazna,
[8] koliko će više služba Duha biti u slavi?
[9] Jer ako je služba osude slavna, daleko će više služba pravednosti obilovati slavom.
[10] Zaista, ono što je bilo proslavljeno, ovako gledano, nije proslavljeno, zbog ove neizmjerne slave.
[11] Jer ako je ono prolazno došlo u slavi, mnogo će više biti u slavi ovo što ostaje.
[12] Zato, imajući takvu nadu, djelujemo sa velikom otvorenošću,
[13] a ne kao Mojsije koji je stavio pokrivalo preko svoga lica da sinovi Izraelovi ne vide kraj onoga prolaznoga.
[14] Ali njihovi su umovi otvrdnuli. Jer sve do danas isto pokrivalo ostaje kod čitanja staroga Saveza, nije im otkriveno da ono u Mesiji nestaje.
[15] I sve do danas kad god čitaju Mojsija, na njihovom srcu leži zastor,
[16] ali kad god se neko obrati Gospodu, zastor se uklanja.
[17] Gospod je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, tamo je sloboda!
[18] Svi mi koji otkrivena lica odražavamo slavu Gospodnju, preobražavamo se po Duhu Gospodnjem u tu istu sliku, iz slave u slavu.