[1] Stoga, imajući ovu službu, jer smo primili milosrđe, ne malaksavamo,
[2] već smo odbacili sramotno prikrivanje: ne djelujemo lukavo, niti iskrivljujemo riječ Božiju, nego otvoreno iznosimo istinu i tako se preporučujemo svakoj ljudskoj savjesti pred Bogom.
[3] Ali ako je zaista prekrivena naša Radosna vijest, prekrivena je u onima koji propadaju:
[4] kojima je bog ovoga svijeta zaslijepio nevjerničke umove, da im ne zasvijetli svjetlost Radosne vijesti slave Mesije Koji je slika Božija.
[5] Jer mi ne objavljujemo sebe, nego Mesiju Isusa kao Gospoda, a sebe kao vaše sluge radi Isusa.
[6] Jer Bog Koji je rekao: „Neka iz tame zasja svjetlost!” – On je zasjao u našim srcima da obasja spoznaju Božije slave na licu Mesije Isusa.
[7] Sada ovo blago imamo u zemljanim posudama kako bi izvanredna snaga bila Božija, a ne kao da je naša.
[8] U svemu smo pritisnuti, ali nismo slomljeni; zbunjeni smo, ali ne očajavamo;
[9] progonjeni, ali nismo ostavljeni; obarani, ali nismo uništeni.
[10] Uvijek u tijelu nosimo umiranje Isusovo, da bi se i život Isusov očitovao u našem tijelu.
[11] Doista, mi živi se vazda predajemo na smrt zbog Isusa, da se i život Isusov pokaže u našem smrtnom tijelu.
[12] I tako, smrt djeluje u nama, a život u vama.
[13] Budući da imamo isti duh vjere kako je i zapisano: „Povjerovao sam, zato i govorim”, tako i mi vjerujemo i zato govorimo.
[14] Znamo da će Onaj Koji je oživio Gospoda Isusa, i nas oživjeti sa Isusom i uzeti nas Sebi zajedno sa vama.
[15] Sve je ovo radi vas, da milost, umnožena po mnogima, uveća zahvaljivanje na slavu Božiju.
[16] Zato ne malaksavamo. Naprotiv, ako se doista naš vanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji čovjek obnavlja iz dana u dan.
[17] Zaista, naša sadašnja malena teškoća donosi nam izvanrednu vječnu slast slave,
[18] jer mi ne tražimo vidljivo, nego nevidljivo. Vidljivo je prolazno, ali ono nevidljivo je vječno.