[1] Volio bih da možete podnijeti malo moje ludosti. No, i podnosite.
[2] Ljubomoran sam zbog vas Božijom ljubomorom, jer sam vas zaručio sa jednim mužem, kao čistu djevicu priveo sam vas Mesiji.
[3] Ali bojim se da se nekako – kao što je zmija svojom lukavošću prevarila Evu – vaše misli ne iskvare i udalje od iskrenosti i čistoće u Mesiji.
[4] Jer doista, ako vam ko dođe i naviješta drugačijeg Isusa od onoga kojeg smo vam mi navijestili, ili primate drugačijeg duha, kojeg prije niste primili, ili drugačiju Radosnu vijest, koju niste prihvatili, vi ga strpljivo podnosite.
[5] Smatram da ni u čemu ne zaostajem za „nadposlanicima”.
[6] Ako sam zaista nevješt u govoru, nisam u znanju; štaviše, u svemu i pred svima smo vam ga predočili.
[7] Zar sam počinio grijeh time što sam vam – ponizujući se da biste vi bili uzvišeni – besplatno objavljivao Radosnu vijest?
[8] Druge sam zajednice orobio uzimajući plaću da bih vama služio,
[9] a kada sam bio kod vas, iako u oskudici, nisam bio na teret nikome. U mojoj oskudici pomogla su mi braća koja su došla iz Makedonije. U svemu sam pazio da vam ne budem na teret, a i pazit ću!
[10] Istine mi Mesijine u meni, ovaj mi se ponos neće oduzeti u predjelima Ahaje!
[11] Zašto? Zato što vas ne volim? Bog zna.
[12] A ovo što radim i dalje ću raditi da oduzmem priliku onima koji žele priliku kako bi se s nama izjednačili u onome čime se hvale.
[13] Takvi ljudi su lažni poslanici, lukavi djelatnici koji se pretvaraju u Mesijine poslanike.
[14] A nije ni čudo, jer se i sâm Satana pretvara u anđela svjetla.
[15] Stoga nije ništa posebno ako se i njegovi službenici pretvaraju u službenike pravednosti. Njihov svršetak će biti prema njihovim djelima.
[16] I opet kažem: neka me niko ne smatra ludim! U protivnom, primite me i kao ludog da se i ja mogu bar malo ponositi.
[17] Što govorim, ne govorim po Gospodnjem, već kao u ludosti, u odvažnosti ponosa.
[18] Budući da se mnogi ponose kao ljudi, i ja ću se ponositi.
[19] Vi mudri rado podnosite luđake!
[20] Vi, naime, podnosite ako vas neko vodi u ropstvo, ako vas neko proždire, ako vam neko uzima, ako se neko uznosi, ako vas neko udara u lice.
[21] Govorim sebi na sramotu: u tome smo bili slabi! Ali, u čemu god se oni ponose, u ludosti govorim, i ja se ponosim!
[22] Jesu li Jevreji? I ja sam. Jesu li Izraelci? I ja sam. Jesu li Abrahamovo potomstvo? I ja sam.
[23] Jesu li službenici Mesijini? Sad govorim van sebe: Ja sam još više! Više sam se trudio, više sam bio po tamnicama, više primio udaraca, često sam bio u pogibli!
[24] Od Jevreja sam pet puta primio četrdeset manje jedan udarac.
[25] Tri puta sam bio išiban, jednom kamenovan, tri puta doživio brodolom, noć i dan proveo na dubokom moru.
[26] Često na putu, u opasnostima od rijeka, u opasnostima od razbojnika, u opasnostima od zemljaka, u opasnostima od pagana, u opasnostima u gradu, u opasnostima u pustoši, u opasnostima na moru, u opasnostima od lažne braće;
[27] u trudu i naporu, u čestom nespavanju, u gladi i žeđi, u čestim postovima, u hladnoći i golotinji!
[28] A povrh svega toga, moje svakodnevno breme: briga za sve zajednice.
[29] Ko je slab, a da ja nisam slab? Ko se sablažnjava, a da ja ne izgaram?
[30] Ako se treba ponositi, ponosit ću se svojim slabostima.
[31] Bog i Otac Gospoda Mesije Isusa, blagoslovljen zauvijek, zna da ne lažem.
[32] U Damasku je namjesnik cara Arete čuvao damašćanski grad kako bi me uhvatio,
[33] ali su me kroz prozor u košari spustili preko zidina i tako sam umakao njegovim rukama.