[1] Pavle, poslanik Mesije Isusa po volji Božijoj, i brat Timotej, Zajednici Božijoj koja je u Korintu sa svima svetima u cijeloj Ahaji.
[2] Milost vam i mir od Boga, Oca našega i Gospoda Mesije Isusa!
[3] Blagoslovljen Bog i Otac Gospoda našega Mesije Isusa, Otac milosrđa i Bog svakog ohrabrenja!
[4] On nas hrabri u svakoj našoj nevolji, tako da bismo i mi mogli hrabriti one koji su u bilo kakvoj nevolji, ohrabrenjem kojim je i nas same ohrabrio Bog.
[5] Jer kao što su nam obilne Mesijine patnje, tako nam po Mesiji obiluje i ohrabrenje.
[6] Bilo da smo u nevoljama, to je za vaše ohrabrenje i spasenje, ili ako smo ohrabreni, to je za vaše ohrabrenje koje vam daje da budete ustrajni u istim patnjama koje i mi podnosimo.
[7] Naša nada za vas je čvrsta. Znamo da kao što sa nama dijelite patnje, tako isto i ohrabrenje.
[8] Ne želimo, braćo, da ne budete upoznati sa nevoljom koja nas je snašla u Aziji. Bili smo prekomjerno i iznad naše snage opterećeni, tako da smo bili zabrinuti i za svoj život.
[9] Sami u sebi smo primili osudu na smrt, da se ne bismo pouzdavali u sebe već u Boga Koji oživljava mrtve.
[10] On nas je izbavio iz tako velike pogibli i opet će nas izbaviti. Na Njega se oslanjamo i nadamo se da će nas i dalje izbavljati.
[11] I vi ćete nam pomagati molitvom da bi mnogi mogli zahvaljivati za nas na daru milosti koji smo primili po mnogima.
[12] A ovo je naš ponos: svjedočanstvo naše savjesti da smo se u svijetu – a naročito prema vama – ponašali u svetosti i iskrenosti Božijoj; ne u tjelesnoj mudrosti, već u Božijoj milosti.
[13] Ne pišemo vam ništa drugo, osim ovo što čitate i razumijete. A nadam se da ćete dokraja i potpuno razumjeti,
[14] kao što ste nas jednim dijelom i razumjeli, jer mi smo vaš ponos kao i vi naš na Dan Gospoda našega Isusa.
[15] Sa takvim pouzdanjem namjeravao sam prvo doći vama da primite jednu drugu milost,
[16] i preko vas proći u Makedoniju, a onda se vratiti iz Makedonije vama da me vi ispratite u Judeju.
[17] Zar sam bio lakomislen kada sam ovako namjeravao? Ili ono što namjeravam, zar po tijelu namjeravam, pa da je u mene i „Da, da!” i „Ne, ne!”
[18] Ali Bog je svjedok da naša riječ vama nije „Da!” i „Ne!”
[19] jer Sin Božiji, Mesija Isus, Koga smo ja, Silvan i Timotej objavljivali među vama, nije bio „Da!” i „Ne!”, nego je uvijek bilo „Da!” u Njemu.
[20] Doista, sva obećanja Božija u Njemu su „Da!”. Zato i mi po Njemu kažemo „Amin!” na slavu Božiju.
[21] A Bog je taj Koji nas utvrđuje sa vama u Mesiji i Koji nas je pomazao.
[22] On nas je i zapečatio i dao zalog u naša srca – Duha.
[23] Ja prizivam Boga kao svjedoka mojoj duši: da nisam ponovo došao u Korint kako bih vas poštedio.
[24] Mi, naime, ne gospodarimo vašom vjerom, nego smo saučesnici u vašoj radosti, jer po vjeri čvrsto stojite.