[1] No, dvadeset i četvrtog dana toga mjeseca Izraelovi sinovi se skupiše, postili su, nosili kostrijet i posipali glave zemljom.
[2] Tako se Izraelovi potomci izdvojiše od svih stranaca, postrojiše se i priznaše grijehe i nedjela svojih očeva.
[3] Stajali su na svome mjestu dok je četvrtinu dana čitano iz knjige Zakona Gospoda, Boga svoga; tako priznaše svoje grijehe i padoše ničice pred Gospodom, Bogom svojim, i tako ostadoše četvrt dana.
[4] Potom se Ješua, Banij, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenan popeše na levitski podij i počeše vikati iz sveg glasa Gospodu, Bogu svome.
[5] Zatim leviti Ješua, Kadmiel, Hašabneja, Buni, Šerabja, Hodija, Šebanija i Petahja uzmu riječ i stanu govoriti: „Ustanite i slavite Gospoda, Boga vašeg, na vijeke vijekova! Slavimo Tvoje slavno ime, koje je uzdignuto iznad sve hvale i slave!
[6] Ti si Gospod, jedini! Stvorio si nebo, neba svih nebesa uz svu vojsku nebesku, zemlju i sve ono što je na njoj, mora i sve ono što je u njima. Ti održavaš u životu i nebeska vojska Ti se klanja.
[7] Ti si Gospode, Bog koji je izabrao Abrama i izveo ga iz Ura kaldejskoga, Ti si mu dao ime Abraham.
[8] Ti si našao da je njegovo srce vjerno pred Tobom i sklopio si Savez s njim da će zemlja kanaanska, hetitska, amorejska, perižanska, jebusejska i girgašanska biti data njegovim potocima; i održao si riječ Svoju jer si pravedan.
[9] Vidio si nevolju naših očeva u Egiptu i čuo si njihove vapaje na Crvenom moru;
[10] činio si čuda i znamenja faraonu, njegovim slugama i cijelom narodu njegovom, jer dobro si znao da su obijesno postupali prema njima, i tako si Sebi stvorio ime, kao što vidimo danas.
[11] More si pred njima razdijelio i oni su prošli suhim putem, ali njihove progonitelje si bacio u dubine kao što se kamen baca u silne vode.
[12] Danju si ih vodio kao stup oblaka, a noćima kao ognjeni stup kako bi im osvijetlio stazu kojom im je valjalo poći.
[13] Spustio si se na planinu Sinaj i razgovarao sa njima sa nebesa, dao si im prave odredbe i istinite Zakone, dobra pravila i zapovijedi.
[14] Objavio si im Svoju svetu subotu i dao zapovijedi i zakone kroz Svoga slugu Mojsija.
[15] Pružio si im hljeb sa nebesa kada su gladovali, i dao si da voda izbije iz stijene kada su bili žedni; naredio si da pođu u zemlju i da je zauzmu, zemlju zbog koje si podigao Svoju ruku obećavši da ćeš im je dati.
[16] No, naši očevi postadoše obijesni i tvrdoglavi i tako nisu slijedili Tvoje zapovijedi;
[17] nisu htjeli poslušati i nisu se prisjećali Tvojih čuda, koje si učinio pred njima, nego bijahu tvrdoglavi i sami sebi postaviše poglavara, kako bi se u svojoj obijesti vratili u sužanjstvo. Ali Ti si Bog oprosta, milostiv si i milosrdan, strpljiv i neizmjerne dobrote, i nisi ih ostavio;
[18] čak i onda kad su sebi izlili tele i govorili: ‘To je tvoj Bog koji te izveo iz Egipta!’ i kad su tako silno hulili,
[19] Ti ih nisi napustio u pustinji zbog silne milosti Svoje. Stup oblaka se nije od njih odmicao dok je bio dan, kako bi ih vodio pravim putem, a ni ognjeni stup ih nije ostavljao kad je bila noć, kako bi im osvijetlio put kojim im je valjalo poći.
[20] Dao si im Svoj dobri Duh da bi ih poučavao, ni manu nisi oduzeo ustima njihovim, i pružio si im vodu kad su bili žedni.
[21] Opskrbljivao si ih četrdeset godina u pustinji i ničega im nije manjkalo; haljine se na njima ne raspadoše i njihove noge ne natekoše.
[22] Dao si im kraljevstva i narode i odredio njihova područja, kada osvojiše Sihon, zemlju hešbonskog kralja i zemlju bašanskog kralja Oga.
[23] Njihovu djecu si umnožio kao zvijezde neba, i doveo si ih u zemlju koju si obećao njihovim očevima da tamo odu i da je zaposjednu;
[24] i doista, djeca odoše i zaposjedoše je. Pred njima si ponizio Kanaance, stanovnike te zemlje, i predao ih u njihovu ruku, kraljeve kako i narod zemlje, da čine sa njima što im je volja.
[25] Osvajali su tvrde gradove i dobru zemlju, prisvajali su kuće ispunjene svakojakim dobrima, iskopane cisterne, vinograde, silu maslinjaka i voćnjaka; jeli su i zasitili se, dao si da im bude ugodno u velikoj dobroti Tvojoj.
[26] Ali oni postadoše obijesni i digoše se protiv Tebe, odrekoše se Zakona i pobiše vjerovjesnike koji su svjedočili protiv njih kako bi ih vratili Tebi, i tako grozno zgriješiše.
[27] Zato si ih predao u ruke njihovih neprijatelja, koji su ih pritiskali. Ali u vrijeme nevolje su vikali Tebi, i Ti si ih počuo sa neba i dao si im, u silnoj milosti Svojoj, spasioce koji su ih izbavili iz ruku neprijateljskih.
[28] Ali oni stadoše nanovo činiti zlo čim se primiriše, zato si ih prepustio u ruke njihovih neprijatelja; i oni su nad njima vladali. A Ti si ih nanovo čuo sa nebesa kada su vapili Tebi, i mnogo puta si ih spasio u Svojoj velikoj milosti.
[29] Dao si da posvjedoče da će se vratiti Tvome Zakonu, ali oni su bili obijesni i nisu slijedili Tvoje zapovijedi, nego su se ogriješili o Tvoje odredbe, odredbe kroz koje čovjek ima život ako ih bude slijedio. Oni Ti prkosno okrenuše leđa, ostadoše tvrdoglavi i nisu te slijedili.
[30] No, Ti si ih mnogo godina trpio i dao si da Tvoj Duh kroz vjerovjesnike svjedoči protiv njih, ali oni nisu htjeli čuti. Zato si ih dao u ruke naroda raznih zemalja.
[31] Nisi ih potpuno uništio u Svojoj milosti i nisi ih ostavio. Jer Ti si Bog milostiv i milosrdan!
[32] A sada, Bože naš, silni, jaki, strašni Bože, koji čuvaš Savez i milost, nemoj se okrenuti od nevolje koja nas je snašla, naše kraljeve, plemiće, svećenike, vjerovjesnike, naše očeve i cijeli narod, od vremena asirskih kraljeva pa sve do dana današnjeg!
[33] Pravedan si u svim stvarima koje su nas snašle; dokazao si vjernost Svoju, a mi smo bili bezbožni.
[34] Naši kraljevi, plemići, svećenici i očevi nisu postupali po Tvome Zakonu, i nisu marili za Tvoje zapovijedi i svjedočanstva koja si dao pred njima objaviti.
[35] Nisu Ti služili u svome kraljevstvu unatoč Tvojoj velikoj dobroti koju si dokazao, bez obzira na dobru, prostranu zemlju koju si im dao; ne odrekoše se svojih zlih djela.
[36] Gle, danas smo Tvoje sluge; doista, u zemlji koju si dao našim očevima da uživaju u njenim dobrima i plodovima, gle, danas smo sluge Tvoje
[37] i dobit zemlje se množi za kraljeve koje si postavio nad nas zbog grijeha naših. Oni vladaju našim tijelima, našom stokom kako im je volja, a mi smo u velikoj nevolji!”
[38] Zbog svega ovoga smo sklopili čvrst ugovor, zabilježit ćemo ga i dati da ga naši knezovi, leviti i svećenici potvrde svojim imenima!