[1] Tako ga svojim imenima potvrdiše: Nehemija, namjesnik, Hakalijin sin i Sidkija,
[2] Seraja, Azarja i Jeremija,
[3] Pašhur, Amarja, Malkija,
[4] Hatuš, Šebanija, Maluk,
[5] Harim, Meremot, Obadja,
[6] Daniel, Gineton, Baruk,
[7] Mešulam, Abija, Mijamin,
[8] Maazja, Bilgaj, Šemaja. To su svećenici.
[9] Nadalje leviti: Ješua, Azanijin sin, Binuj od Henadadovih potomaka, Kadmiel
[10] i njegova braća: Šekanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan,
[11] Mika, Rehob, Hašabja,
[12] Zakur, Šerebja, Šebanija,
[13] Hodija, Bani, Beninu.
[14] Narodni poglavari: Paroš, Pahat, Moab, Elam, Zatu, Bani,
[15] Buni, Azgad, Bebaj,
[16] Adonija, Bigvaj, Adin,
[17] Ater, Ezekija, Azur,
[18] Hodija, Hašum, Besaj,
[19] Harif, Anatot, Nebaj,
[20] Magpijaš, Mešulam, Hazir,
[21] Mešezabel, Sadok, Jadua,
[22] Pelatja, Hanan, Anaja,
[23] Hošea, Hananija, Hašub,
[24] Haloheš, Pilha, Šobek,
[25] Rehum, Hašabna, Maaseja,
[26] Ahija, Hanan, Anan,
[27] Maluk, Harim, Baana.
[28] A preostali narod, svećenici, leviti, vratari, pjevači, hramski službenici i svi koji su se odvojili od zemaljskih naroda i okrenuli Božijem Zakonu sa svojim ženama, sinovima i kćerima, svi oni koji su znali i mogli razumjeti;
[29] svi oni se priključe svojoj braći i poglavarima među njima. Došli su da se zavjetuju, da se zakunu i obavežu da će hoditi u Zakonu Božijem, koji je objavljen kroz Mojsija, slugu Božijega, i da će se pridržavati i poštovati sve odredbe, prava i zapovijedi Gospoda, našeg vladara,
[30] i da svoje kćeri nećemo davati narodima ove zemlje za žene nit ćemo njihove kćeri uzimati svojim sinovima za žene.
[31] Nadalje, da nećemo kupovati i preuzimati robu od naroda ovih zemalja kada to donose subotom i svetim danima i da ćemo sedme godine ostaviti polja da miruju, i oprostiti sva dugovanja.
[32] Tako sebi naložismo i obavezu da svake godine dajemo trećinu jednog šekela za službu u Božijem hramu;
[33] za hljebove, za svakodnevne žrtve prinosnice i paljenice, za prinose subotom, kad je mjesec mlađak i kad su blagdani, za ono posvećeno, i žrtve za grijeh, da izmolimo oprost Izraelu, i za cijelu službu u Hramu našeg Boga.
[34] Bacali smo i žrijeb, mi svećenici, leviti i narod, zbog prinosa drva, koje smo svake godine imali donijeti u određeno vrijeme, po domovima otaca naših, u Hram našeg Boga da bi ih mogli spaliti na žrtveniku Gospoda, Boga našeg, onako kako je zapisano u Zakonu.
[35] Nadalje, da svake godine prvjenac od zemlje i ploda svih stabala donosimo u Hram Gospodnji, dakle, iz godine u godinu;
[36] da isto činimo sa našim prvorođenim sinovima i prvijencem stoke, onako kako je zapisano u Zakonu, i prvjenac naših goveda i ovaca. Da sve ovo donosimo u Hram našeg Boga, svećenicima, koji služe u domu Božijem.
[37] Da svećenicima dajemo prvjenac brašna, naše podizane žrtve i plodova od svih stabala, da donosimo vina i ulja u prostorije Hrama našeg Boga, i da levitima dajemo desetinu od naše zemlje, a da leviti potražuju desetinu u svim gradovima u kojima obrađujemo zemlju.
[38] A neka svećenici, Aronovi sinovi, budu kraj levita kad ovi budu potraživali desetinu, i neka leviti desetinu ove desetine donesu u riznicu Hrama Boga našega.
[39] Neka u te prostorije Izraelovi sinovi i Levijevi sinovi donose uzdizane žrtve od žita, vina i ulja, jer tamo je pribor Svetišta i svećenici koji služe, vratari i pjevači. Tako nećemo biti nemarni prema Hramu našeg Boga.