[1] Tako se desilo da su Sanbalat, Tobija, Arapin Gešem i ostatak naših neprijatelja načuli da smo izgradili zid i da nema više pukotina, premda u to vrijeme još nismo bili ugradili krila na kapijama.
[2] Potom mi Sanbalat pošalje Gešema da mi poručiti: „Dođi da se sastanemo u selima u dolini Ono!” Ali oni su namjeravali da mi nanesu kakvo zlo.
[3] Tad im pošaljem glasnike i poručim: „Valja mi učiniti veliko djelo, zato ne mogu doći. Što bi posao čekao i mirovao kada se svega ostavim i siđem vama?”
[4] Četiri puta su mi poručivali isto, a ja sam im slao isti odgovor.
[5] Tada mi Sanbalat po peti put poruči isto po sluzi svome; taj je došao sa otvorenim pismom u rukama,
[6] u njemu je stajalo sljedeće: „Među narodima se priča, a i Gešem veli da ti i Judejci hoćete dignuti ustanak; zbog toga gradiš zid i hoćeš se proglasiti kraljem, tako govore.
[7] I da si sebi pozvao proroke, koji trebaju o tebi vikati i govoriti: ‘On je kralj Judeje!’ A ove će glasine stići i do cara, i zato dođi da se posavjetujemo!”
[8] No, ja mu pošaljem odgovor: „Nije se zbilo ništa od onoga što kažeš; sve si sam izmislio.”
[9] Naime, svi oni su imali namjeru da nas prepadnu jer su mislili: „njihove će ruke oslabiti u poslu i neće ga dovršiti!” No, Ti mi sada osnaži ruke!
[10] Tako dođoh u dom Šemaji, sinu Delaje, Mehetabelova sina, koji se tamo bio zatvorio i govorio je: „Hajdemo u Gospodnji dom, u unutrašnjost Hrama, i zatvorimo krila hramskih kapija; jer oni će doći da te ubiju, zaista, doći će još noćas da te pogube!”
[11] A ja odgovorih: „Zar da se čovjek kao ja skriva? A kako bi neko poput mene mogao otići u Hram i ostati živ? Neću tamo ući!”
[12] Jer gle, lahko sam prozreo; nije ga Bog poslao, nego je on tako proricao o meni jer su ga Tobija i Sanbalat potplatili.
[13] Naime, potplatili su ga da bih se ja prepao i da bih zgriješio, da bi moje ime ozloglasili i osramotili.
[14] Prisjeti se, Bože moj, Tobije i Sanbalata po ovim njihovim djelima, a i proročice Noadje i ostalih proroka koji su me htjeli zaplašiti!
[15] I zid bi dovršen dvadeset petog dana mjeseca elula, nakon svega pedeset i dva dana.
[16] Tako se desi da se svi naši neprijatelji i svi narodi uokolo obeshrabre kad su ovo vidjeli, jer su shvatili da je ovo djelo učinio naš Bog.
[17] U tim danima su mnogi uglednici u Judeji slali pisma Tobiji, a i Tobija im je vraćao poruke.
[18] Naime, bilo je u Judeji mnogo onih koji su se sa njim urotili, jer je bio zet Šekanije, Arahova sina. Njegov sin Johanan je uzeo za ženu kćer Mešulama, Berekijina sina.
[19] Također su preda mnom govorili o njegovim dobrim djelima, a njemu su prenosili moje riječi. Zato je Tobija slao pisma da me uplaši.