[1] Kad dođe sedmi mjesec i kad su Izraelovi sinovi bili u svojim gradovima, skupi se cijeli narod jednodušno na trgu pred Vodenom kapijom. Tad zamole Ezru, pismoznanca, da donese knjigu Mojsijevih zakona koje je Gospod dao Izraelu.
[2] Svećenik Ezra donese Zakon pred zajednicu, pred muževe, žene i sve one koji su bili razboriti da slušaju. To se desilo prvog dana sedmog mjeseca.
[3] Čitao je Zakon na trgu koji je pred Vodenom kapijom; čitao je od ranog jutra pa sve do podne muževima, ženama i svima onima koji su ga mogli shvatiti. A cijeli narod je pomno slušao i usredio svu pažnju na knjigu Zakona.
[4] No, pismoznanac Ezra je tada stajao na drvenom podu koji su bili podigli u ovu svrhu. Kraj njega su stajali Matitja, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja; s njegove lijeve strane su stajali Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam.
[5] Tako Ezra otvori knjigu pred očima cijelog naroda; stajao je iznad ostalih, a cijeli narod ustane kada je otvorio knjigu.
[6] Tad Ezra blagoslovi Gospoda, velikog Boga, a narod diže ruke i odgovori vičući: „Amin, amin!” Potom narod pade ničice, sagne se licem do poda i stane moliti Gospodu.
[7] A leviti Ješua, Bani, Šerebja, Jamin, Akub, Šabtaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan i Pelaja objašnjavahu narodu Zakon, a oni su stajali na svojim mjestima.
[8] Čitali su razgovijetno iz knjige Božijeg zakona i objašnjavali smisao, tako da se pročitano moglo razumjeti.
[9] Tad se Nehemija, to jest namjesnik, svećenik i pismoznanac Ezra, i leviti koji su poučavali narod obrate narodu ovako: „Ovaj dan je svet Gospodu, Bogu vašem! Zato nemojte tugovati i plakati!” Jer je cijeli narod plakao kad je čuo riječi Zakona.
[10] Zato nastave govoriti ovako: „Idite i uzmite sebi dobre hrane i slatkog pića, i dio toga pošaljite onima koji ništa nisu spremili, jer je ovaj dan svet našem Gospodu. Zato nemojte biti potišteni jer je radost u Gospodu sila vaša!”
[11] Leviti su smirivali narod govoreći: „Primirite se jer je ovaj dan svet; nemojte tugovati!”
[12] I cijeli narod poče gozbiti i piti. Dio toga su slali drugima da bi zavladalo opće slavlje, jer su razumjeli riječi koje su im objavili.
[13] Tako se drugog dana skupiše porodični poglavari cijelog naroda; svećenici i leviti dođoše pismoznancu Ezri da bi ih poučio riječima Zakona.
[14] I nađoše da u Zakonu, koji je Gospod dao kroz Mojsija, stoji da Izraelovi sinovi imaju slaviti Blagdan koliba u sedmom mjesecu.
[15] Zato to dadoše proglasiti u svim gradovima i u Jerusalemu vičući: „Izađite i popnite se na brda, donesite maslinovog granja i divljih maslina, granja od mirte, palmi i drugog lisnatog drveća da sagradite kolibe onako kako je zapisano!”
[16] I narod pođe i nanese granja pa sebi izgradiše kolibe, svaki na svome krovu, u svome dvorištu, u vrtu kod Gospodnjeg hrama, na trgu pred Vodenim kapijama, i na trgu pred kapijom Efrajim.
[17] Tako je cijela zajednica onih koji se vratiše iz sužanjstva podigla kolibe i stanovala u njima. Naime, Izraelovi sinovi nisu činili tako sve od vremena Nunovog sina, Jošue; i silno su se veselili.
[18] Svaki dan su čitali iz knjige Gospodnjeg zakona, od prvog do zadnjeg dana; blagdan su slavili sedam dana, a osmog dana po propisu održaše svečani skup.