[1] Gospodnja riječ što dođe Miheju iz Morešeta za vrijeme Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih, njegova viđenja o Samariji i Jerusalemu.
[2] Čujte narodi, o, svi vi! Obrati pažnju, zemljo, i sve što je na tebi, i neka Gospod Bog svjedoči protiv tebe, Gospod iz Svoga svetog hrama.
[3] Jer gle, Gospod stiže iz dvora Svoga, sići će da gazi po vrhovima zemaljskim.
[4] Planine će se topiti pod njim, bit će kao vosak pred užarenim plamenom, poput voda se razlivaju niz strminu.
[5] Sve ovo je zbog prijestupa Jakovljevih, zbog grijeha doma Izraelova. Koji je grijeh Jakovljev? Zar to nije Samarija? Koje su visine Judine? Nije li to Jerusalem?
[6] Zato ću Samariju preobrazit u hrpu kamenja na zemlji prostranoj, mjesto gdje će saditi vinograde, a kamenje ću razbacati po dolini i otkriti temelje njene.
[7] Razbit ću sve njene tesane slike, sve plaće spaliti, sve idole porazbijati, jer od njih je primala platu bludničku, i opet će postati plata bludnička.
[8] Zbog ovog naričem i tugujem, krenut ću svučen i posve go, zavijat ću kao šakali, urlikat kao nojevi,
[9] jer za ranu njenu nema lijeka, sitgla je do Judeje, zakoračila na kapiju naroda moga, do Jerusalema.
[10] Ne pričajte o tome u Gatu, nemojte naricati u Bet Leafri, valjajte se u prašini.
[11] Krenite putem svojim, o, stanovnici Šafira, krenite goli i osramoćeni. Stanovnici Saanana ne izlaze, naricanje Bet Haesela poljuljat će vas sa vaših temelja tvrdih.
[12] Jer stanovnici Marota u nemiru čekaju dobro, jer je nevolja došla od Gospoda do kapija Jerusalema.
[13] Upregnite konje i kočije, o, stanovnici Lakiša, to bijaše početak grijeha kćeri sionskoj, jer u tebi nađoše goleme grijehe Izraelove.
[14] Stoga ćeš Morešet Gatu pružiti poklon oprosni, a dom akzibski bit će prevrtljiva stvar kraljevima Izraela.
[15] Dovest ću vam osvajača, o, stanovnici Mareška, slava Izraelova će stići u Adulam.
[16] Čupajte i šišajte kose, jer djeca su radost vaša, budite ćelavi kao orlovi, jer otjerat će ih od vas.