[1] Čujte riječ Gospodnju: „Ustaj, iznesi parnicu pred gorama, neka planine čuju glas Tvoj.
[2] Planine, čujte parnicu Gospodnju, i vi temelji zemaljski, jer Gospod tuži narod Svoj, i parničit će s Izraelom.
[3] O, narode Moj, šta učinih s tobom? Da li sam te zamorio? Odgovori!
[4] Jer Ja sam te izveo iz zemlje egipatske, spasio sam te iz doma sužanjstva, pred tobom sam slao Mojsija, Arona i Mirjamu.
[5] O, narode Moj, sjeti se nauma Balaka, kralja Moaba, i šta mu je odgovorio Bileam, sin Beorov; onoga što se dešavalo od Šitima do Gilgala, da spoznate djela pravedna Gospodnja.”
[6] S čime ću doći pred Gospoda, da se klanjam pred Bogom na visinama? Hoću li doći pred Njega s paljenicama, s teladima od godinu dana.
[7] Da li će Gospod biti zadovoljan s hiljadu ovnova, s deset hiljada potoka ulja? Trebam li prvorođeno dijete dati zbog grijeha svoga, plod tijela moga, grijeh duše.
[8] O, čovječe, tebi je rekao šta je dobro, i šta Gospod očekuje od tebe, da činiš dobro i voliš dobrotu, i da pokorno hodiš s Bogom?
[9] Gospodnji glas viče gradu – i valjana je mudrost da se plaše imena tvoga: „Čujte za palicu, i Onoga ko je postavi!”
[10] Mogu li i dalje ne misliti na blaga krivice, u kući opakosti, i mjeru krivu prokletu?
[11] Hoću li opravdati onog koji se služi krivom mjerom, vrećom lažnih tegova?
[12] Bogataši tvoji su nasilnici, stanovnici lažljivci, kriv je jezik u ustima njihovim.
[13] Zato ću te grozno udariti, opustošiti zbog grijeha tvojih.
[14] Jest ćeš, ali ćeš ostajati gladan, i u tebi će se glad buditi; ostavljat ćeš na stranu, ali nećeš čuvati, a ono što sačuvaš maču ču predati.
[15] Sijat ćeš, ali nećeš požnjeti, gazit ćeš masline, ali nećeš se uljem mazati, cijedit ćeš grožđe, ali nećeš vina piti.
[16] Jer držiš se zakona Omrijevih, i svih djela doma Ahabova. Hodio si po savjetima njihovim, i zato ću te opustošiti, a stanovnike tvoje učiniti ruglom, da nosite sramotu naroda Moga.