[1] A ja rekoh: Čujte, vi glavari kuće Jakovljeve, vladari doma Izraelova! Nije li vaša stvar da znate šta je pravo?
[2] Vi, koji prezirete dobro, a ljubite zlo, koji svlačite kožu s naroda Moga, i žderete meso s kostiju njihovih;
[3] vi koji žderete narod Moj, i kožu derete s leđa njihovih, koji lomite kosti njihove, pa ih komadate kao meso u loncu, kao meso u kakvom kotlu!
[4] Tad će vapit Gospodu, no, on neće odgovarati. Sakrit će Svoje lice u ono vrijeme, jer su činili djela zla.
[5] Ovako Gospod Bog kaza o prorocima, o onima što narod Moj vode u zabludu, koji viču: „Mir!” kad sami imaju šta jesti, a objavljuju rat onome gladnog stomaka.
[6] Stoga će vam biti kao noć, ništa nećete vidjeti, i tmina bez ikakva proricanja. Sunce će zaći prorocima, a dan će im biti posve crn,
[7] obeščastit će se vidovnjaci, a vračari će ostati osramoćeni. Svi će skrivati usne, jer nema Božijeg odgovora.
[8] No, ja sam ispunjen snagom, duhom Gospodnjim, i u pravdi i moći objavljujem Jakovu grijeh, a Izraelu prijestup njegov.
[9] Čujte ovo, glavari kuće Jakovljeve, i vladari doma Izraelova, vi, koji prezirete pravdu, i iskrivljujete sve što je pravo,
[10] koji Sion gradite krvlju, a Jerusalem nepravdom.
[11] Glavari vaši sude za mito, svećenici poučavaju za plaću, a proroci proriču za dar; a ipak se oslanjaju na Gospoda i govore: „Nije li Gospod među nama? Nikakva nas nevolja neće snaći.”
[12] Zbog vas će Sion ostati kao polje uzorano, a Jerusalem kao hrpa ruševina, a hramska gora kao brdo šumovito.