[1] Teško meni! Jer sličan sam ljetu kad su plodovi već obrani, nema grozda da se okusi niti smokve rane koju želim.
[2] Vjernika više nema na zemlji i nema pravednika među ljudima, svi vrebaju i krv traže i svako mrežom lovi drugoga.
[3] Ruke su im spretne u zlu, knez i sudac traže mito, a velikaš otvoreno govori o zlim nakanama duše svoje. Tako zajedno spletkare.
[4] Najbolji među njima je kao trn, najpravedniji kao drača trnovita. Došao je čas stražara tvojih, dan osvete dolazi i sada su posve zbunjeni.
[5] Ne uzdaj se u susjeda, ne vjeruj prijatelju, pred onom s kojom liježeš pazi na usta vlastita.
[6] Jer otac će prezrijeti sina, a kćer će se dignuti protiv majke, snaha protiv svekrve; a svakome će ukućani biti neprijatelji.
[7] No, ja ću gledati Gospoda, čekat ću na Boga spasenja moga, moj Bog će me čuti.
[8] O, dušmanine, ne raduj se zbog mene, jer ustat ću nakon pada, i kad sjedim u tami Gospod ostaje svjetlo moje.
[9] Podnijet ću gnjev Gospodnji, jer sam griješio protiv Njega, sve dok ne povede parnicu moju, i dok mi ne presudi. Izvest će me na svjetlo, i ugledat ću pravednost Njegovu.
[10] Tad će moji dušmani shvatiti, a sramota će prekriti onu koja reče: „Gdje je tvoj Bog, Gospod?” Pogledat ću je, a nju će gaziti kao blato na putu.
[11] Dan u kojem valja graditi zidine! U to vrijeme će se granice proširiti.
[12] Tog dana će navaliti na tebe iz Asirije i gradova egipatskih, Od Egipta pa sve do Rijeke, od mora do mora i od planine do planine.
[13] No, zemlja će ostati pusta zbog stanovnika njenih, zbog ploda djela njihovih.
[14] Čuvaj narod palicom svojom, stado baštine svoje, one koji sami bdiju u šumi i usred vrtova, neka pasu u Bašanu i Gileadu kao davnih dana.
[15] Pokazat ću im čuda, kao u onim danima kad su izašli iz zemlje egipatske.
[16] Narodi će vidjeti, i zastidjet će se sile svoje, rukama će pokrivati usta, a uši će im gluhe ostati.
[17] Lizat će zemlju kao guje, kao gmizavci zemaljski, tako će izaći iz svojih tvrđava, u grozoti će se okrenuti Gospodu, Bogu našem, i plašit će se.
[18] Ko je Bog poput Tebe, Koji prašta prijestupe, i prelazi preko grijeha ostatka baštine Svoje? Koji se ne ljuti dovijeka jer se raduje u ljubavi postojanoj.
[19] Opet će nam se smilovati, pogazit će grijehe naše, i bacit će sve opakosti naše, u dubine mora.
[20] Pokazat će vjernost Jakovu, i ljubav postojanu Abrahamu, onako kako se zakleo očevima našim od davnih dana.