[1] Desit će se u posljednjim danima; da će se gora doma Gospodnjeg učvrstit kao najviša planina, i bit će uzdignuta iznad svih gora, i tamo će se slijevati svi narodi.
[2] Mnogi narodi će doći govoreći: „Hajdemo do gore Gospodnje, do doma Boga Jakovljeva, da nas poduči Svojim stazama, da i mi hodimo putevima Njegovim.” Jer će iz Siona proisteći zakon, a riječ Gospodnja iz Jerusalema.
[3] Sudit će između mnogih naroda, odlučivat će se za daleke i moćne narode, mačeve svoje će prekovati u rala, a koplja u srpove. Narod više neće dizati mač protiv naroda, i neće se više učiti ratnim vještinama.
[4] Svaki čovjek će sjediti ispod loze svoje i masline, i neće se više plašiti, jer usta Gospoda, Boga nad vojskama, rekoše svoje.
[5] Jer svaki narod hodi u ime boga svoga, a mi ćemo koračati u ime našeg Boga, Gospoda, za sva vremena.
[6] Tog dana – tako kaza Gospod – skupit ću sve one hrome, i one koje su otjerali, i sve one koje sam kaznio nedaćama;
[7] hrome ću učiniti ostatkom, a one odbačene narodom snažnim, i Gospod će vladati njima na gori Sion, od danas pa dovijeka.
[8] A ti, o, kulo stada, goro kćeri sionske, tebi će doći, stići vlast nekadašnja, vladavina nad kćerkom jerusalemskom.
[9] Zašto sada vičeš? Nema li kralja u tebi? Zar su savjetnici tvoji propali, pa te uhvatiše muke kao trudnicu?
[10] Viči i uzdiši, o, kćeri sionska, kao žena dok se porađa, jer sada ti valja poći iz grada, i živjeti u zemlji prostranoj, i otići ćeš u Babilon. Tamo ćeš biti spašena, tamo će te Gospod iskupiti iz ruku neprijatelja tvojih.
[11] Sada se protiv tebe skupljaju narodi mnogi i vele: „Pustite da je obeščaste, da naše oči gledaju Sion.”
[12] Ali oni ne poznaju misli Gospodnje; ne razumiju naum Njegov, On ih skuplja kao snoplje na gumnu.
[13] Ustani i vrši, o, kćeri sionska, jer Ja ću rog tvoj učiniti željeznim, a kopita tvoja okovati u mjed, zgazit ćeš narode mnoge. Dobra njihova ćeš posvetiti Gospodu, bogatstvo njihovo vladaru cijelog svijeta.