[1] Bolje je ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi.
[2] Bolje je iæi u kuæu gdje je žalost nego iæi u kuæu gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga èovjeka, i ko je živ, slaže u srce svoje.
[3] Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje.
[4] Srce je mudrijeh ljudi u kuæi gdje je žalost, a srce bezumnijeh u kuæi gdje je veselje.
[5] Bolje je slušati karanje mudroga nego da ko sluša pjesmu bezumnijeh.
[6] Jer kao što prašti trnje pod loncem, taki je smijeh bezumnikov; i to je taština.
[7] Nasilje obezumljuje mudroga, i poklon izopaèuje srce.
[8] Bolji je kraj stvari nego poèetak joj; bolji je ko je strpljiva duha negoli ko je ponosita duha.
[9] Ne budi nagao u duhu svom na gnjev, jer gnjev poèiva u njedrima bezumnijeh.
[10] Ne govori: šta je to, te su preðašnji dani bili bolji od ovijeh? jer ne bi bilo mudro da za to pitaš.
[11] Dobra je mudrost s imanjem, i korisna je onima koji vide sunce.
[12] Jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon; ali je pretežnije znanje mudrosti tijem što daje život onome ko je ima.
[13] Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što on iskrivi?
[14] U dobro vrijeme uživaj dobro, a u zlo vrijeme gledaj, jer je Bog stvorio jedno prema drugom zato da èovjek ne zna šta æe biti.
[15] Svašta vidjeh za vremena taštine svoje: pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zloæi.
[16] Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio?
[17] Ne budi suviše bezbožan ni lud; zašto bi umro prije vremena?
[18] Dobro je da držiš jedno a drugo da ne puštaš iz ruke; jer ko se boji Boga izbaviæe se od svega.
[19] Mudrost krijepi èovjeka više nego deset knezova koji su u gradu.
[20] Doista nema èovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi.
[21] Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega èuo gdje te psuje;
[22] Jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge.
[23] Sve to ogledah mudrošæu i rekoh: biæu mudar; ali mudrost bješe daleko od mene.
[24] Što je tako daleko i vrlo duboko, ko æe naæi?
[25] Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznaðem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja.
[26] I naðoh da je grèa od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, saèuvaæe se od nje, a grješnika æe uhvatiti ona.
[27] Gle, to naðoh, veli propovjednik, jedno prema drugom, tražeæi da razumijem.
[28] Još traži duša moja, ali ne naðoh. Èovjeka jednoga u tisuæi naðoh, ali žene meðu svjema ne naðoh.
[29] Samo, gle, ovo naðoh: da je Bog stvorio èovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli.