[1] Od mrtvijeh muha usmrdi se i pokvari ulje apotekarsko, tako od malo ludosti cijena mudrosti i slavi.
[2] Srce je mudromu s desne strane, a ludomu je s lijeve strane.
[3] Bezumnik i kad ide putem, bez razuma je i kazuje svjema da je bezuman.
[4] Ako se podigne na te gnjev onoga koji vlada, ne ostavljaj mjesta svojega, jer blagost uklanja velike grijehe.
[5] Ima zlo koje vidjeh pod suncem, kao pogrješka koja dolazi od vladaoca:
[6] Ludost se posaðuje na najviše mjesto, i bogati sjede na niskom mjestu.
[7] Vidjeh sluge na konjma, a knezovi idu pješice kao sluge.
[8] Ko jamu kopa, u nju æe pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješæe ga zmija.
[9] Ko odmièe kamenje, udariæe se o njih; ko cijepa drva, nije miran od njih.
[10] Kad se zatupi gvožðe i oštrice mu se ne naoštri, tada treba više snage; ali mudrost može bolje opraviti.
[11] Ako ujede zmija prije bajanja, ništa neæe pomoæi bajaè.
[12] Rijeèi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove.
[13] Poèetak je rijeèima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje.
[14] Jer ludi mnogo govori, a èovjek ne zna što æe biti; i ko æe mu kazati što æe poslije njega biti?
[15] Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otiæi.
[16] Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu!
[17] Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju.
[18] S lijenosti ugiblje se krov i s nemarnijeh ruku prokapljuje kuæa.
[19] Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, a novci vrše sve.
[20] Ni u misli svojoj ne psuj cara, ni u klijeti, u kojoj spavaš, ne psuj bogatoga, jer ptica nebeska odnijeæe glas i što krila ima dokazaæe rijeè.