[1] Svemu ima vrijeme, i svakom poslu pod nebom ima vrijeme.
[2] Ima vrijeme kad se raða, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se èupa posaðeno;
[3] Vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se razvaljuje, i vrijeme kad se gradi.
[4] Vrijeme plaèu i vrijeme smijehu; vrijeme ridanju i vrijeme igranju;
[5] Vrijeme kad se razmeæe kamenje, i vrijeme kad se skuplja kamenje; vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se ostavlja grljenje;
[6] Vrijeme kad se teèe, i vrijeme kad se gubi; vrijeme kad se èuva, i vrijeme kad se baca;
[7] Vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se sašiva; vrijeme kad se muèi, i vrijeme kad se govori;
[8] Vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se mrzi; vrijeme ratu i vrijeme miru.
[9] Kaka je korist onome koji radi od onoga oko èega se trudi?
[10] Vidio sam poslove koje je Bog dao sinovima ljudskim da se muèe oko njih.
[11] Sve je uèinio da je lijepo u svoje vrijeme, i svijet metnuo im je u srce, ali da ne može èovjek dokuèiti djela koja Bog tvori, ni poèetka ni kraja.
[12] Doznah da nema ništa bolje za njih nego da se vesele i èine dobro za života svoga.
[13] I kad svaki èovjek jede i pije i uživa dobra od svakoga truda svojega, to je dar Božji.
[14] Doznah da što god tvori Bog ono traje dovijeka, ne može mu se ništa dodati niti se od toga može što oduzeti; i Bog tvori da bi ga se bojali.
[15] Što je bilo to je sada, i što æe biti to je veæ bilo; jer Bog povraæa što je prošlo.
[16] Još vidjeh pod suncem gdje je mjesto suda bezbožnost i mjesto pravde bezbožnost.
[17] I rekoh u srcu svom: Bog æe suditi pravedniku i bezbožniku; jer ima vrijeme svemu i svakom poslu.
[18] Rekoh u srcu svom za sinove ljudske da im je Bog pokazao da vide da su kao stoka.
[19] Jer što biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva; kako gine ona tako ginu i oni, i svi imaju isti duh; i èovjek ništa nije bolji od stoke, jer je sve taština.
[20] Sve ide na jedno mjesto; sve je od praha i sve se vraæa u prah.
[21] Ko zna da duh sinova ljudskih ide gore, a duh stoke da ide dolje pod zemlju?
[22] Zato vidjeh da ništa nema bolje èovjeku nego da se veseli onijem što radi, jer mu je to dio; jer ko æe ga dovesti da vidi što æe biti poslije njega?