[1] Molimo vas pak kao pomagaèi da ne primite uzalud blagodat Božiju.
[2] Jer on govori: u vrijeme najbolje poslušah te, i u dan spasenija pomogoh ti. Evo sad je vrijeme najbolje, evo sad je dan spasenija!
[3] Nikakvo ni u èemu ne dajte spoticanje, da se služba ne kudi;
[4] Nego u svemu pokažite se kao sluge Božije, u trpljenju mnogom, u nevoljama, u bijedama, u tjesnotama,
[5] U ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu,
[6] U èistoti, u razumu, u podnošenju, u dobroti, u Duhu svetom, u ljubavi istinitoj,
[7] U rijeèi istine, u sili Božijoj, s oružjem pravde i nadesno i nalijevo,
[8] Slavom i sramotom, kuðenjem i pohvalom, kao varalice i istiniti,
[9] Kao neznani i poznati, kao oni koji umiru i evo smo živi, kao nakaženi a ne umoreni,
[10] Kao žalosni a koji se jednako vesele, kao siromašni, a koji mnoge obogaæavaju, kao oni koji ništa nemaju a sve imaju.
[11] Usta naša otvoriše se k vama, Korinæani, i srce naše rasprostrani se.
[12] Vama nije tijesno mjesto u nama, ali vam je tijesno u srcima vašijem.
[13] A da mi vratite kao djeci govorim rasprostranite se i vi.
[14] Ne vucite u tuðemu jarmu nevjernika; jer šta ima pravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicu ima vidjelo s tamom?
[15] Kako li se slaže Hristos s Velijarom? ili kakav dijel ima vjerni s nevjernikom?
[16] Ili kako se udara crkva Božija s idolima? Jer ste vi crkve Boga živoga, kao što reèe Bog: useliæu se u njih, i življeæu u njima, i biæu im Bog, i oni æe biti moj narod.
[17] Zato iziðite izmeðu njih i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do neèistote, i ja æu vas primiti,
[18] I biæu vam otac, i vi æete biti moji sinovi i kæeri, govori Gospod svedržitelj.