Skip to content
Opens in a new window

[1] O da biste malo potrpljeli moje bezumlje! no i potrpite me.

[2] Jer revnujem za vas Božijom revnosti, jer vas obrekoh mužu jednome, da djevojku èistu izvedem pred Hrista.

[3] Ali se bojim da kako kao što zmija Evu prevari lukavstvom svojijem tako i razumi vaši da se ne odvrate od prostote koja je u Hristu.

[4] Jer ako onaj koji dolazi drugoga Isusa propovijeda kojega mi ne propovijedasmo, ili drugoga Duha primite kojega ne primiste, ili drugo jevanðelje koje ne primiste, dobro biste potrpljeli.

[5] Jer mislim da ni u èemu nijesam manji od prevelikijeh apostola.

[6] Jer ako sam i prostak u rijeèi, ali u razumu nijesam. No u svemu smo poznati meðu vama.

[7] Ili grijeh uèinih ponižujuæi sebe da se vi povisite? Jer vam zabadava Božije jevanðelje propovjedih.

[8] Od drugijeh crkava oteh uzevši platu za služenje vama; i došavši k vama, i bivši u sirotinji, ne dosadih nikome.

[9] Jer moju sirotinju potpuniše braæa koja doðoše iz Maæedonije, i u svemu bez dosade vama sebe držah i držaæu.

[10] Kao što je istina Hristova u meni tako se hvala ova neæe uzeti od mene u Ahajskijem krajevima.

[11] Zašto? Što vas ne ljubim? Bog zna. A što èinim i èiniæu,

[12] Da otsijeèem uzrok onima koji traže uzrok, da bi u onome èim se hvale našli se kao i mi.

[13] Jer takovi lažni apostoli i prevarljivi poslenici pretvaraju se u apostole Hristove.

[14] I nije èudo, jer se sam sotona pretvara u anðela svijetla.

[15] Nije dakle ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju kao sluge pravde, kojima æe svršetak biti po djelima njihovijem.

[16] Opet velim da niko ne pomisli da sam ja bezuman; ako li ne, a ono barem kao bezumna primite me, da se i ja što pohvalim.

[17] A što govorim ne govorim po Gospodu, nego kao u bezumlju, u ovoj struci hvale.

[18] Buduæi da se mnogi hvale po tijelu, i ja æu da se hvalim.

[19] Jer ljubazno primate bezumne kad ste sami mudri.

[20] Jer primate ako vas ko natjera da budete sluge, ako vas ko jede, ako ko uzme, ako vas ko po obrazu bije, ako se ko velièa.

[21] Na sramotu govorim, jer kao da mi oslabismo. Na što je ko slobodan po bezumlju govorim i ja sam slobodan.

[22] Jesu li Jevreji? i ja sam; jesu li Izrailjci? i ja sam; jesu li sjeme Avraamovo? i ja sam;

[23] Jesu li sluge Hristove? ne govorim po mudrosti) ja sam još više. Više sam se trudio, više sam boja podnio, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha smrtnoga;

[24] Od Jevreja primio sam pet puta èetrdeset manje jedan udarac;

[25] Triput sam bio šiban, jednom su kamenje bacali na me, tri puta se laða sa mnom razbijala, noæ i dan proveo sam u dubini morskoj.

[26] Mnogo puta sam putovao, bio sam u strahu na vodama, u strahu od hajduka, u strahu od rodbine, u strahu od neznabožaca, u strahu u gradovima, u strahu u pustinji, u strahu na moru, u strahu meðu lažnom braæom;

[27] U trudu i poslu, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeði, u mnogom pošæenju, u zimi i golotinji;

[28] Osim što je spolja, navaljivanje ljudi svaki dan, i briga za sve crkve.

[29] Ko oslabi, i ja da ne oslabim? Ko se sablazni, i ja da se ne raspalim?

[30] Ako mi se valja hvaliti, svojom æu se slabošæu hvaliti.

[31] Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji je blagosloven vavijek, zna da ne lažem.

[32] U Damasku neznabožaèki knez cara Arete èuvaše grad Damask i šæaše da me uhvati; i kroz prozor spustiše me u kotarici preko zida, i izbjegoh iz njegovijeh ruku.

2. Korinæanima — Chapters