[1] Jer znamo da kad se zemaljska naša kuæa tijela raskopa, imamo zgradu od Boga, kuæu nerukotvorenu, vjeènu na nebesima.
[2] Jer za tijem uzdišemo, želeæi obuæi se u svoj nebeski stan.
[3] I da se obuèeni, ne goli naðemo!
[4] Jer buduæi u ovome tijelu, uzdišemo otežali; jer neæemo da se svuèemo, nego da se preobuèemo, da život proždere smrtno.
[5] A onaj koji nas za ovo isto stvori, Bog je, koji nam i dade zalog Duha.
[6] Dobre smo dakle volje jednako, jer znamo da putujemo u tijelu, daleko od Gospoda.
[7] Jer po vjeri živimo a ne po gledanju.
[8] Ali se ne bojimo, i mnogo volimo otiæi od tijela, i iæi ka Gospodu.
[9] Zato se i staramo, ili ulazili ili odlazili, da budemo njemu ugodni.
[10] Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovu, da primimo svaki što je koji u tijelu èinio, ili dobro ili zlo;
[11] Znajuæi dakle strah Gospodnji ljude svjetujemo; a Bogu smo poznati, a nadamo se da smo i u vašijem savjestima poznati.
[12] Jer se ne hvalimo opet pred vama, nego vama dajemo uzrok da se hvalite nama, da imate što odgovoriti onima koji se hvale onijem što je spolja a ne što je u srcu.
[13] Jer ako se odviše hvalimo, Bogu se hvalimo; ako li smo smjerni, vama smo.
[14] Jer ljubav Božija nagoni nas, kad mislimo ovo: ako jedan za sve umrije, to dakle svi umriješe.
[15] Hristos za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji za njih umrije i vaskrse.
[16] Zato i mi otsad nikoga ne poznajemo po tijelu; i ako Hrista poznasmo po tijelu, ali ga sad više ne poznajemo.
[17] Zato ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro proðe, gle, sve novo postade.
[18] Ali je sve od Boga, koji pomiri nas sa sobom kroz Isusa Hrista, i dade nam službu pomirenja.
[19] Jer Bog bješe u Hristu, i svijet pomiri sa sobom ne primivši im grijeha njihovijeh, i metnuvši u nas rijeè pomirenja.
[20] Tako smo mi poslani mjesto Hrista, kao da Bog govori kroz nas; molimo vas u ime Hristovo, pomirite se s Bogom.
[21] Jer onoga koji ne znadijaše grijeha nas radi uèini grijehom, da mi budemo pravda Božija u njemu.