[1] Potom se David obrati cijeloj zajednici govoreći: „Moj sin Salomon, kojeg je jedini Bog odabrao, još je mlad i neiskusan, a djelo je ogromno, jer gradnja ovog Hrama nije za čovjeka, nego za Gospoda Boga.
[2] Ali ja sam iz sve snage nabavljao sve što je potrebno za Hram Boga svoga; zlato za zlatni pribor, srebro za srebreni, mjed za mjedeni, željezo za željezni, drvo za drveni, kamen oniks i svakojakih kamenova za okvire, kamena za ukras, šarene kamenice, svakojakog dragog kamenja i silu bijelog mermera.
[3] A pošto mi je mio Dom moga Boga, dajem i vlastita dobra, jer imam zlata i srebra za Božiji dom, pored svega onog što sam nabavio za Svetište:
[4] tri hiljade talenata od ofirskoga zlata, sedam hiljada talenata čistog srebra, da se oblože zidovi Hrama,
[5] kako bi ono što treba biti od zlata bilo zlatno, i kako bi ono što je propisano da se izradi od srebra bilo srebreno, i za sve radove ruku umjetnika. A ko je danas spreman da priloži još nešto za Gospoda?”
[6] Tad se pokazaše voljnim poglavari očinskih domova, poglavari Izraelovih plemena, nadstojnici nad hiljadama, stotnici i upravnici kraljevih poslova;
[7] oni za službu Božijeg hrama udijeliše pet hiljada talenata zlata i deset hiljada darika, deset hiljada talenata srebra, osamnaest hiljada talenata mjedi i stotinu hiljada talenata željeza.
[8] A svi oni koji su imali dragog kamenja udijeliše ga za riznicu Gospodnjeg hrama i predaše u ruke Geršonovca Jehiela.
[9] Narod se radovao zbog svojih dobrovoljnih priloga jer su davali Gospodu voljno iz sveg srca; a i kralj David se veselio.
[10] David je hvalio Gospoda pred cijelom zajednicom govoreći: „Hvaljen si, o Gospode, Bože našeg oca Izraela, od vijeka do vijeka.
[11] Tvoja je, o Gospode, veličina, sila i slava, Tvoj je sjaj i uzvišenost! Jer sve ono što je na nebesima i na zemlji pripada Tebi. Tvoje je carstvo, o Gospode, i Ti si kao poglavar uzvišen nad svim ostalim!
[12] Bogatstvo i slava dolaze od Tebe! Ti vladaš nad svim, u Tvojoj su ruci sila i snaga; u Tvojoj je moći da sve učiniš velikim i snažnim!
[13] A sada, Bože naš, hvalimo i slavimo Tvoje predivno ime.
[14] Jer što sam ja i šta je moj narod, da bismo imali snage da sve ovo damo dobrovoljno? Jer od Tebe sve dolazi, i dali smo Ti iz Tvoje vlastite ruke.
[15] Mi smo tuđinci i Tvoji gosti, kao što su to bili i svi naši očevi. Naš život na zemlji je poput sjenke i ne opstajemo.
[16] Gospode, Bože naš, sve ovo bogatstvo koje smo spremili kako bismo izgradili Hram Tvome svetom imenu potiče iz Tvoje ruke, sve ovo pripada Tebi.
[17] Gospode, ja znam da ispituješ srca, i da Ti je mila iskrenost. Zato sam sve ovo dao iskreno, dobrovoljno i od srca, a sada sam radosno posmatrao kako Tvoj narod, koji se ovdje okupio, dobrovoljno daje.
[18] Gospode, Bože naših očeva Abrahama, Isaka i Izraela, dovijeka čuvaj ovakve postupke i misli u srcu Svoga naroda, i čvrsto usmjeri njihova srca Sebi!
[19] A mome sinu Salomonu dodijeli pravično srce, da Tvoje zapovijedi, svjedočanstva i odredbe čuva, da sve učini i dovrši gradnju za koju sam sve pripremio!”
[20] Potom David nastavi: „A sada hvalite Gospoda, Boga svoga!” I sva zajednica je hvalila Gospoda, Boga svojih očeva; padali su ničice pred Gospodom i kraljem.
[21] Sutradan su Gospodu prinijeli klanice i paljenice, hiljadu junaca, hiljadu ovnova, hiljadu janjaca, uz žrtve nalivnice, osim toga silu klanica za cijeli Izrael.
[22] Toga dana su jeli i pili u velikom veselju pred Gospodom; a Salomona, Davidovog sina, po drugi put proglasiše kraljem i pomazaše ga kao Gospodnjeg plemića, a Sadoka za svećenika.
[23] Tako je Salomon sjedio na Gospodnjem prijestolju kao kralj umjesto svoga oca Davida, i sve mu je uspijevalo, jer ga je cijeli Izrael slušao.
[24] Svi silnici i poglavari, svi sinovi kralja Davida mu se pokoriše.
[25] Gospod je Salomona silno uzvisio pred cijelim Izraelom i dodijelio takav sjaj njegovom kraljevanju, kakav nijedan kralj nad Izraelom prije njega nije imao.
[26] Tako je nad Izraelom vladao David, Jišajev sin.
[27] No, kraljevao je nad Izraelom četrdeset godina; u Hebronu je vladao sedam godina, a u Jerusalemu trideset i tri godine.
[28] Smrt ga snađe u zrelim godinama, zadovoljnog životom, slavom i bogatstvom. Na prijestolju ga naslijedi njegov sin Salomon.
[29] A povijest kralja Davida, prijašnja kako i naknadna, zabilježena je u povijesti vidovnjaka Samuela, i u povijesti vjerovjesnika Natana, i u povijesti vidovnjaka Gada;
[30] uz cijelu njegovu vlast i silu, uz sve ono što se zbilo u Izraelu tokom njegove vladavine i u svim kraljevstvima zemaljskim.