[1] Kada je David bio u svojoj kući, obrati se vjerovjesniku Natanu: „Gle, stanujem u kući od kedrovine, a Kovčeg saveza stoji pod šatorskim krovom!”
[2] A Natan odgovori Davidu: „Učini sve ono što ti je u srcu, jer Bog je uz tebe!”
[3] No, iste noći Božija se riječ spusti Natanu:
[4] „Pođi i reci Mome slugi Davidu: Ovo poručuje Gospod: Nemoj Mi ti praviti Hram, koji će Mi biti dom!
[5] Nisam ni u kakvom Hramu bivao od onoga dana kada sam izveo Izrael pa sve do danas, nego sam išao od šatora do šatora i od staništa do staništa.
[6] Da li sam ikada, gdje god sam išao sa Izraelom, nekom od sudija, nekom od onih kojima sam zapovjedio da napasaju Moj narod; da li sam ikada nekom od njih kazao: Što Mi ne izgradite dom od kedrovine?
[7] Zato se sada obrati Mome slugi Davidu i reci mu: Ovako zbori Gospod nad vojskama: Ja sam te uzeo sa njive gdje si ovce čuvao i učinio kraljem nad Mojim narodom Izraelom;
[8] bio sam uz tebe svugdje, gdje god si koračao, i sve sam tvoje neprijatelje pred tobom istrijebio, i ime ti uzdigao da bude poput imena silnika na zemlji.
[9] A za Svoj narod Izrael ću pripremit mjesto i tamo ću ga zasaditi, tamo će ostati, i neće ga više uznemiravati; i sinovi zla ga neće više kvariti kao prije;
[10] od vremena kada sam postavio sudije nad Moj narod Izrael. Sve tvoje neprijatelje ću poniziti, i objavljujem ti da će Gospod tebi izgraditi dom!
[11] A desit će se, kada broj dana tvojih bude ispunjen, kada pođeš očevima svojim, tad ću uzdignuti potomka tvoga, koji će poteći od tvojih sinova, i učvrstit ću kraljevstvo!
[12] On će Mi sagraditi Hram, i prijestolje njegovo ću dovijeka utemeljiti.
[13] Ja ću mu biti otac, a on će biti Moj sin. Nikada mu neću uskratiti Svoju milost, onako kako sam je uskratio onome koji je bio prije tebe.
[14] Dovijeka ću ga postaviti nad Moj hram i Moje kraljevstvo, i njegovo prijestolje će stajati čvrsto na vijeke vjekova!”
[15] Natan je sve ove riječi prenio Davidu i otkrio mu cijelu objavu.
[16] Tada je kralj David došao, sjeo pred Gospoda i kazao: „Ko sam, Gospode, o Bože, da si moj dom i mene doveo do ovdje?
[17] I u Tvojim očima je to još bila premala stvar, nego si još govorio o dalekoj budućnosti doma Tvoga sluge i izabrao si mene da budem najviše što čovjek može biti, Gospode, o Bože!
[18] Šta još David može dodati na ovoliku čast koju pružaš Svome sluzi? Jer Ti poznaješ slugu Svoga.
[19] Gospode, zbog sluge Svoga i po vlastitom srcu si učinio i obznanio sve ove velike stvari!
[20] Gospode, niko Ti nije ravan i nema drugog Boga osim Tebe, poslije svega što smo čuli svojim ušima!
[21] A ko je sličan Tvome narodu Izraelu, jedinom narodu svijeta za koji je Bog sam pošao da ga iskupi; tako si zavrijedio Svoje veliko ime puno strahopoštovanja, dok si neznaboške narode rastjerivao pred Svojim narodom koji si spašavao iz Egipta!
[22] Sebi si odredio narod Izrael i dovijeka ga proglasio Svojim; a Ti si Gospode, postao Bog njihov.
[23] A sada Gospode, neka riječ koju si kazao o Svome sluzi i njegovu domu dovijeka ostane istinita. Učini onako kako si i kazao!
[24] Doista, neka se ostvari! I neka se tako dovijeka uzdiže Tvoje ime, i neka narod kliče: ‘Gospod nad vojskama, Bog je Izraela!’ I neka Davidov dom pred Tobom ostane postojan!
[25] Jer Ti si, Bože moj, sve ovo obznanio ušima Tvoga sluge, njemu si kazao da ćeš mu podići dom. Zbog ovoga Tvoj sluga ohrabri srce da se pred Tobom moli!
[26] Gospode, Ti si Bog i toliko si dobra obećao Svome sluzi!
[27] Neka Ti sada bude milo da dom Svoga sluge blagosloviš, da vječito ostane pred Tobom; jer ono što Ti blagosloviš Gospode, ostaje blagoslovljeno dovijeka!”