[1] Hiram, kralj Tira, pošalje glasnike Davidu, kedrovine, zidara i stolara, kako bi mu izgradili dom.
[2] David je shvatio da ga je Gospod potvrdio kao kralja nad Izraelom; jer njegovo kraljevstvo posta veoma ugledno, zbog njegovog naroda Izraela.
[3] David sebi u Jerusalemu uze više žena i zače još sinova i kćeri.
[4] A ovo su imena onih koji se rodiše u Jerusalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon,
[5] Jibhar, Elišua, Elpalet,
[6] Nogah, Nefeg, Jafija,
[7] Elišama, Beeljada i Elifelet.
[8] No, kada su Filistejci čuli da je David pomazan za kralja nad cijelim Izraelom, oni pođoše i izazvaše Davida. David izađe pred njih kada je za ovo saznao.
[9] Filistejci se razbježaše i rasuše po Refaimskoj dolini.
[10] Tad David upita Boga: „Hoću li poći na Filistejce? Hoćeš li mi pružiti Svoju ruku?” A Bog mu odgovori: „Pođi, jer ću ti pružiti Svoju ruku!”
[11] A David ih potuče kada su se uspeli do Baal Perasima. Tad David reče: „Bog je mojim rukama rastrgao moje neprijatelje, onako kako voda probija branu!” Zbog toga to mjesto prozvaše Baal Perasim.
[12] Tako iza njih ostadoše idoli, a David naredi da se spale.
[13] No, Filistejci se iznova postrojiše u dolini,
[14] a David opet upita Boga, a Bog odgovori: „Nemoj uzlaziti za njima, nego se okreni pa na njih udari od balzamovih stabala!
[15] Ti napadni čim čuješ da u krošnjama stabala zašušti, jer Bog je pošao ispred tebe da razbije vojsku filistejsku.”
[16] David učini onako kako mu je Bog rekao, i oni potukoše filistejsku vojsku sve od Gibeona pa do Gezera.
[17] Tako se pronijela Davidova slava u svim zemljama i Gospod dade da ga se neznaboški narodi plaše.