[1] Tako unesoše Božiji Kovčeg i postaviše ga usred Šatora koji je razapeo David. Tamo su pred Bogom prinosili paljenice i pomirnice.
[2] Nakon prinosa paljenica i pomirnica, David blagoslovi narod u ime Gospodnje;
[3] podijelio je svima u Izraelu, muškarcima i ženama, po komad hljeba, nešto mesa i kolač od grožđa.
[4] Nekolicini levita je odredio da služe pred Gospodnjim Kovčegom, da bi Gospoda, Boga Izraela, tako slavili i hvalili:
[5] Asafa kao poglavara i Zahariju kao drugorazrednog, potom, Jeiela, Šemiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed Edoma i Jeiela sa svojim harfama i citrama;
[6] svećenici Benaja i Jehasiel su postojano trubili pred Božijim Kovčegom saveza.
[7] Tada je David prvi put dao naredbu Asafu i njegovoj braći da hvale Gospoda:
[8] „Hvalite Gospoda, zazivajte ime Njegovo glas širite o djelima Njegovim među narodima!
[9] Pjevajte Mu, slavite Ga, govorite o svim Njegovim čudima!
[10] Kitite se Njegovim svetim imenom! Neka se raduju srca onih što Gospoda traže!
[11] Pitajte za Gospoda i Njegovu silu, dovijeka tražite Njegovo lice!
[12] Mislite na Njegova čuda, ono što učini, na znamenja Njegova i sudove koje izreče,
[13] o sjeme Izraela, Njegovog sluge, oj sinovi Jakova, Njegova izabranika!
[14] On, Gospod, Bog je naš, sva se zemlja pokorava sudu Njegovu.
[15] Dovijeka se prisjećajte Saveza, i riječi koje je dao, da vrijede za hiljade koljena;
[16] Saveza koji je sklopio sa Abrahamom, zakletve kojom se kleo Isaku.
[17] Postavio ga je kao zakon Jakovu, za Izrael kao Savez vječiti,
[18] onda, kada je govorio: ‘Tebi dajem zemlju Kanaan, dio vaše baštine’.
[19] U ona vremena, kada vas je još bilo lahko izbrojati, kada je bilo malo stranaca.
[20] Lutali su od jednog naroda drugome iz jednog kraljevstva u drugo.
[21] Nije dao da ih podjarmi nijedan čovjek kraljeve je zbog njih kažnjavao:
[22] ‘Ne dotičite Moga pomazanika i Mojim vjerovjesnicima ne nanosite zlo!’
[23] Pjevaj Gospodu, svijete cijeli; spas Njegov obznanjujte svakog dana!
[24] Govorite među narodima o Njegovoj slavi među svim narodima o čudima Njegovim!
[25] Jer velik je Gospod i visoko hvaljen; grozan je nad svim bogovima.
[26] Jer svi bogovi naroda su ništavni idoli, a Gospod je stvorio nebesa.
[27] Sila i raskoš su pred Njegovim licem, snaga i veselje u Njegovom domu.
[28] Dajte Gospodu, o plemena, Gospodu dajte hvalu i slavu!
[29] Gospodu dajte čast Njegova imena, prinosite darove pred Njegovo lice! Molite se Gospodu noseći sveti nakit!
[30] Dršći pred Njim, svijete! Zemaljski krug čvrsto stoji, ne mrda!
[31] Neka se raduje nebo, a neka zemlja slavi, neka među neznabošcima kažu: ‘Gospod caruje!’
[32] More huči i sve što je u njemu! Polje uzdiše i sve što je na njemu!
[33] Neka sva šumska stabla kliču pred Gospodom, jer On stiže da zemlji sudi!
[34] Hvalite Gospoda jer je blag, jer Njegova milost vrijedi dovijeka!
[35] Recite: ‘Izbavi nas, o Bože našeg spasenja, skupi nas i oslobodi neznaboških naroda, da hvalimo Tvoje sveto ime, da budemo sretni, u Tvoju slavu!
[36] Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraela, na vijeke vijekova!’” I cijeli narod povika: „Amin!”, i poče slaviti Gospoda.
[37] Tako je David dao da Asaf i njegova braća postojano pred Kovčegom služe svakoga dana, onako kako je propisano;
[38] Obed-Edom i šezdeset osam njegovih suplemenika, i Obed-Edoma, Jedutunova sina, i Hošu, postavi na vratima.
[39] Ali svećenika Sadoka i njegovu braću, svećenike, postavi pred Gospodnji hram na gorju Gibeon,
[40] da tamo svakodnevno prinose Gospodu paljenice na žrtveniku, ujutro i navečer, onako kako je zapisano u Gospodnjem Zakonu, koji je dao Izraelu.
[41] A sa njima ostavi Hemana i Jedutuna, uz ostale odabranike, koji su bili određeni da Gospoda hvale, da milost Njegova traje dovijeka.
[42] Heman i Jedutun imali su trube i cimbala, svirala za svete pjesme. Jedutunove sinove odrediše za službu na kapijama.
[43] I sav narod ode, svaki u svoj dom. David se također vratio da blagoslovi svoju kuću.