[1] A ovo su oni koji dođoše Davidu u Siklag, u ono vrijeme kada se on još morao kriti od Šaula, Kišovog sina; i oni su bili među junacima koji su pomagali u boju.
[2] Bili su naoružani i spretni sa lukom; vješti da desnicom i ljevicom bacaju kamenice, i da iz luka strijele odapinju. Pripadali su Šaulovoj braći, Benjaminovcima.
[3] Poglavari su bili Abiezer i Joaš, Šemajini sinovi iz Gibeona; Jeziel i Pelet, Azmavetovi sinovi, Beraka i Jehu iz Anatota.
[4] Jišmaja iz Gibeona, silnik između onih trideset, doista, vođa trideseterice; Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad iz Gaderota.
[5] Elušaj, Jerimot, Bealja, Šemarja i Šefatija iz Harufa,
[6] Elkana, Jišija, Azarel, Joezer, Jašobam iz Korehima,
[7] Joela i Zebadja, Jerohamovi sinovi iz Gedora.
[8] A nekolicina Gadovaca se priključila Davidu na pustinjskoj uzvisini, silni junaci i borci, koji su u rukama držali koplja i štitove; lica im bijahu lavovska, a bili su brzi kao srne po gorama.
[9] Poglavar je bio Ezer, drugi Obadja, treći Eliab,
[10] četvrti Mišmana, peti Jeremija,
[11] šesti Ataj, sedmi Eliel,
[12] osmi Johanan, deveti Elzabad,
[13] deseti Jeremija i jedanaesti Makbanaj.
[14] Oni su poticali od Gadovih sinova; poglavari vojske, najmanji od njih se nosio sa stotinu neprijatelja, a najveći sa njih hiljadu.
[15] To su oni koji su u prvom mjesecu prešli Jordan, u ono vrijeme kad je nabujao i kad se izlio iz svoga korita. Tako su rastjerali sve one koji su živjeli istočno i zapadno.
[16] Davidu se pridružilo i nekoliko sinova Benjaminovih i Judinih, i oni dođoše do njega u gorsku utvrdu.
[17] David izađe pred njih pa stane govoriti: „Dolazite li u miru da biste mi pomogli, ako je tako, onda će moje srce biti sjedinjeno sa vama; no, ako dolazite da me izdate i predate neprijateljima, a ruke mi nisu okaljane nepravdom, neka onda Bog naših očeva odluči i neka kazni!”
[18] Tad duh obuzme Amašaja, poglavara trideseterice, i on stane govoriti: „Davide, tvoji smo i ostat ćemo uz tebe, Jišajev sine! Mir, mir, neka je mir s tobom i s tvojim suborcima, jer ti Bog pomaže!” Tako ih David primi i postavi kao četovođe.
[19] Nekoliko Manašeovaca priđe Davidu kad je uz Filistejce kretao u boj protiv Šaula; ali im nije pomogao, jer ga filistejski plemići vratiše nakon što su vijećali, i rekoše: „Mogli bismo izgubiti glave ako on prebjegne Šaulu, njegovom gospodaru!”
[20] Kada je nakon svega ovoga otišao u Siklag, priključe mu se od Manašea: Adna, Jozabad, Jedael, Mikael, Elihu i Siltaj, poglavari nad hiljadama u Manašeu.
[21] Oni su pomagali Davidu protiv pljačkaša; svi su bili hrabri junaci i postali poglavnici u vojsci.
[22] A i svakoga dana je Davidu prilazila nekolicina ljudi kako bi mu pomogli, sve dok se nije skupila silna vojska poput vojske Božije.
[23] A ovo je broj poglavara onih koji su bili opremljeni za vojnu službu, njih koji su došli Davidu u Hebron kako bi mu predali Šaulovo kraljevstvo po Gospodnjim riječima:
[24] Od Judinih sinova, šest hiljada i osam stotina onih koji su nosili koplje i štit, spremnih za rat;
[25] od Simeonovih sinova sedam hiljada i stotinu hrabrih junaka;
[26] do Levijevih sinova njih četiri hiljade i šest stotina.
[27] Uz njih Jojadan, poglavar Aarona, sa tri hiljade i sedam stotina muževa;
[28] mladić Sadok, hrabri junak, uz dom njegovog oca i dvadeset i dva poglavara;
[29] od Benjaminovih sinova, Šaulove braće, tri hiljade muževa, jer je ih je mnogo u to vrijeme još stajalo uz Šaulov dom;
[30] od Efrajimovih sinova, dvadeset hiljada i osam stotina hrabrih junaka i uglednih muževa u domu njihovih otaca;
[31] od polovine Manašeova plemena, osamnaest hiljada muževa, koji su po imenu bili određeni da pođu i Davida učine kraljem;
[32] od Jisakarovih sinova, koji su razumijevali vrijeme i okolnosti, pa su znali kako Izraelu valja postupiti, dvjesta poglavara, i sva njihova braća su slijedila njihove naredbe.
[33] Od Zebulona, pedeset hiljada onih koji pođoše u vojnu opasani oružjem i spremni da se iz sveg srca hrabro postroje;
[34] od Naftalija, hiljadu poglavara i s njima trideset sedam hiljada onih koji nose koplja i štitove.
[35] Od Danova plemena dvadeset osam hiljada i šesto spremnih za boj.
[36] Od Ašera četrdeset hiljada onih koji pođoše u vojnu, spremni za rat.
[37] A od onih koji su živjeli s onu stranu Jordana, od Rubenovaca, Gadovaca i polovine Manašeovog plemena, stotinu dvadeset hiljada muževa opasanih svakojakim oružjem.
[38] Svi ovi borci, postrojeni u bojne redove, dođoše iz svega srca u Hebron kako bi Davida načinili kraljem nad svim Izraelom. A i ostatak Izraela je jednoglasno odlučio da David postane kralj.
[39] Tri dana su bili uz Davida, jeli su i pili, jer su im braća pripremila gozbu.
[40] A oni koji su živjeli blizu, sve do Jisakara, Zebulona i Naftalija, donosili su hranu na magarcima, kamilama i govedima: brašna, smokava, suhoga grožđa, vina, goveda, mnogo ovaca; jer je bila radost u Izraelu.