[1] Tako David, kad je već bio star i sit života, proglasi svoga sina Salomona kraljem.
[2] Tad skupi sve starješine u Izraelu, svećenike i levite.
[3] No, levite tada izbrojaše, od tridesetogodišnjaka pa naviše. A njih je, s glave na glavu, bilo trideset osam hiljada muškaraca.
[4] David naredi: „Neka njih dvadeset i četiri hiljade vode radove na Gospodnjem hramu, a neka šest hiljada služe kao nadglednici i sudije;
[5] neka ih četiri hiljade služe kao vratari, a neka četiri hiljade drugih Gospoda slave uz svirale, koje sam načinio za napjeve hvale.”
[6] I David ih podijeli na čete po Levijevim sinovima: Geršonu, Kehatu i Merariju.
[7] Geršonovim sinovima su pripadali Ladan i Šimej.
[8] Ladanovi sinovi bili su: poglavar Jehiel, Zetam i Joel; njih trojica.
[9] Šimejevi sinovi bili su: Šelomit, Haziel i Haram; njih trojica. To su bili poglavari Ladanovih porodica.
[10] Daljnji Šimejevi sinovi bili su: Jahat, Zina, Jeuš i Berija; ova četverica.
[11] Jahat je bio poglavar, Zina drugi, a Jeuš i Berija nisu imali mnogo sinova i zato su ih vodili kao jedan očinski dom.
[12] Kehatovi sinovi bili su: Amram, Jishar, Hebron i Uziel; njih četverica.
[13] Amramovi sinovi bili su: Aron i Mojsije. No, Aron bi izdvojen, da bude svetinja nad svetinjama dovijeka, on sa svojim sinovima, da na vijeke vjekova kadi pred Gospodom, da Mu služi i da Njegovo ime blagoslovi na sva vremena.
[14] A što se tiče Mojsija, Božijeg čovjeka, njegovi sinovi ubrajali su se u pleme Levita.
[15] Mojsijevi sinovi bili su: Geršon i Elizier.
[16] A Geršonov sin bio je Sebuel, poglavar.
[17] Elizierov sin bio je Rehabja, poglavar. Elizier nije imao drugih sinova, ali je Rehabja imao mnoštvo sinova.
[18] Jisharov sin bio je Šelomit, poglavar.
[19] Hebronovi sinovi bili su: Jerija, poglavar; Amarja, drugi; Jahaziel, treći; Jekamam, četvrti.
[20] Uzielovi sinovi bili su: Mika, poglavar i Ješija, drugi.
[21] Merarijevi sinovi su bili Mahli i Muši. Mahlijevi sinovi bili su Eleazar i Kiš.
[22] No, Eleazar umre bez sinova, imao je samo kćeri; a sinovi Kišovi, njihovi rođaci, uzeše ih za žene.
[23] Mušijevi sinovi bili su: Makli, Eder i Jeremot; njih trojica.
[24] Ovo su Levijevi sinovi po domovima njihovih otaca, poglavari porodica, onako kako bijahu izbrojani po imenima, s glave na glavu, dvadesetogodišnjaci i naviše, koji su vršili poslove na Gospodnjem hramu.
[25] Jer je David rekao: „Gospod, Bog Izraela, svome je narodu dao mir, i On će dovijeka stanovati u Jerusalemu.
[26] Dakle, leviti više neće nositi Dom sa svim priborom, koji je pripadao njihovoj službi.”
[27] Po posljednjim Davidovim uputama valjalo je brojati Levijeve sinove od dvadesete godine i naviše.
[28] Sada je njihovo mjesto kraj Aronovih sinova, da služe u Gospodnjem hramu. Obaveza im je da nadgledaju predvorja, sobe i da čiste cijelo Svetište kako bi se mogla vršiti služba u Gospodnjem hramu,
[29] da paze na postavljene hljebove, na brašno za prinose i beskvasne kolače, na tave i sve što se spravlja, na sve utege i mjere.
[30] A neka se ujutro postroje i zahvale Gospodu i neka Ga slave; isto im je činiti i uvečer.
[31] Obaveza im je prinositi Gospodu sve paljenice, subotom, kada je mjesec mlađak i na blagdane, čineći to u pravoj mjeri i broju, po naredbama koje je Gospod potvrdio.
[32] Neka tako obavljaju ono što valja obaviti u Šatoru i Svetištu, i sve ono što je naloženo Aronovim sinovima, braći njihovoj, radi službe u Gospodnjem hramu.