[1] Jer svaki poglavar sveštenièki koji se iz ljudi uzima, za ljude se postavlja na službu k Bogu, da prinosi dare i žrtve za grijehe,
[2] Koji može postradati s onima koji ne znadu i zalaze; jer je i on pod slabošæu.
[3] I zato je dužan kako za narodne tako i za svoje grijehe prinositi.
[4] I niko sam sebi ne daje èasti, nego koji je pozvan od Boga, kao i Aron.
[5] Tako i Hristos ne proslavi sam sebe da bude poglavar sveštenièki, nego onaj koji mu reèe: ti si moj sin, ja te danas rodih.
[6] Kao što i na drugome mjestu govori: ti si sveštenik vavijek po redu Melhisedekovu.
[7] On u dane tijela svojega moljenja i molitve k onome koji ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinošaše, i bi utješen po svojoj pobožnosti.
[8] Iako i bijaše sin Božij, ali od onoga što postrada nauèi se poslušanju.
[9] I savršivši se, postade svima koji ga poslušaše uzrok spasenija vjeènoga.
[10] I bi nareèen od Boga poglavar sveštenièki po redu Melhisedekovu.
[11] Za kojega bismo vam imali mnogo govoriti što je teško iskazati; jer ste postali slabi na slušanju.
[12] Jer vi koji bi valjalo da ste uèitelji po godinama, opet trebujete da uèite koje su prva slova rijeèi Božije; i postadoste da trebate mlijeka, a ne jake hrane.
[13] Jer koji se god hrani mlijekom, ne razumije rijeèi pravde, jer je dijete.
[14] A savršenijeh je tvrda hrana, koji imaju osjeæanja dugijem uèenjem obuèena za razlikovanje i dobra i zla.