[1] A za meso što je klato idolima znamo, jer svi razum imamo. Razum dakle nadima, a ljubav popravlja.
[2] Ako li ko misli da što zna, ne zna još ništa kao što treba znati.
[3] A ako ko ljubi Boga, Bog ga je nauèio.
[4] A za jelo idolskijeh žrtava, znamo da idol nije ništa na svijetu, i da nema drugoga Boga osim jedinoga.
[5] Jer ako i ima koji se bogovi zovu, ili na nebu ili na zemlji, kao što ima mnogo bogova i mnogo gospoda:
[6] Ali mi imamo samo jednoga Boga oca, od kojega je sve, i mi u njemu, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve, i mi kroza nj.
[7] Ali nema svatko razuma; jer neki koji još i sad misle da su idoli nešto, kao idolske žrtve jedu, i savjest njihova, slaba buduæi, pogani se.
[8] Ali jelo nas ne postavlja pred Bogom: jer niti æemo biti veæi ako jedemo, ni manji ako ne jedemo.
[9] Ali se èuvajte da kako ova sloboda vaša ne postane spoticanje slabima.
[10] Jer ako tebe, koji imaš razum, vidi ko u idolskoj crkvi gdje sjediš za trpezom, neæe li njegova savjest, slaba buduæi, osloboditi se da jede idolske žrtve?
[11] I s tvoga razuma poginuæe slabi brat, za kojega Hristos umrije.
[12] Tako kad se griješite o braæu, i bijete njihovu slabu savjest, o Hrista se griješite.
[13] Zato ako jelo sablažnjava brata mojega, neæu jesti mesa dovijeka, da ne sablaznim brata svojega.