Skip to content
Opens in a new window

[1] Ali vam napominjem, braæo, jevanðelje, koje vam objavih, koje i primiste, u kome i stojite,

[2] Kojijem se i spasavate, ako držite kako vam objavih; veæ ako da uzalud vjerovaste.

[3] Jer vam najprije predadoh što i primih da Hristos umrije za grijehe naše, po pismu,

[4] I da bi ukopan, i da usta treæi dan, po pismu,

[5] I da se javi Kifi, potom jedanaestorici apostola;

[6] A potom ga vidješe jednom više od pet stotina braæe, od kojijeh mnogi žive i sad, a neki i pomriješe;

[7] A potom se javi Jakovu, pa onda svima apostolima;

[8] A poslije sviju javi se i meni, kao kakvom nedonošèetu.

[9] Jer sam ja najmlaði meðu apostolima, koji nijesam dostojan nazvati se apostol, jer gonih crkvu Božiju.

[10] Ali po blagodati Božijoj jesam što jesam, i blagodat njegova što je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja nego blagodat Božija koja je sa mnom.

[11] Bio dakle ja ili oni, tako propovijedamo, i tako vjerovaste.

[12] A ako se Hristos propovijeda da ustade iz mrtvijeh, kako govore neki meðu vama da nema vaskrsenija mrtvijeh?

[13] I ako nema vaskrsenija mrtvijeh, to ni Hristos ne usta.

[14] A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovijedanje naše, a uzalud i vjera vaša.

[15] A nalazimo se i lažni svjedoci Božiji što svjedoèimo na Boga da vaskrse Hrista, kojega ne vaskrse kad mrtvi ne ustaju.

[16] Jer ako mrtvi ne ustaju, ni Hristos ne usta.

[17] A ako Hristos ne usta, uzalud vjera vaša: još ste u grijesima svojijem.

[18] Dakle i oni koji pomriješe u Hristu, izgiboše.

[19] I ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnesreæniji smo od sviju ljudi.

[20] Ali Hristos usta iz mrtvijeh, i bi novina onima koji umriješe.

[21] Jer buduæi da kroz èovjeka bi smrt, kroz èovjeka i vaskrsenije mrtvijeh.

[22] Jer kako po Adamu svi umiru, tako æe i po Hristu svi oživljeti.

[23] Ali svaki u svom redu: novina Hristos; a potom oni koji vjerovaše Hristu o njegovu dolasku;

[24] Onda kraj, kad preda carstvo Bogu i ocu, i kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu.

[25] Jer njemu valja carovati dokle ne položi sve neprijatelje svoje pod noge svoje.

[26] A pošljednji æe se neprijatelj ukinuti smrt.

[27] Jer sve pokori pod noge njegove. Ali kad veli da je sve njemu pokoreno, pokazuje se da je osim onoga koji mu pokori sve.

[28] A kad mu sve pokori, onda æe se i sam sin pokoriti onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu.

[29] Šta dakle èine oni koji se krste mrtvijeh radi? Kad mrtvi jamaèno ne ustaju, što se i kršæavaju mrtvijeh radi?

[30] I mi zašto podnosimo muke i nevolje svaki èas?

[31] Svaki dan umirem, tako mi, braæo, vaše slave, koju imam u Hristu Isusu Gospodu našemu.

[32] Jer ako sam se po èovjeku borio sa zvjerovima u Efesu, kaka mi je korist ako mrtvi ne ustaju? Da jedemo i pijemo, jer æemo sutra umrijeti.

[33] Ne varajte se: zli razgovori kvare dobre obièaje.

[34] Otrijeznite se jedanput kao što treba, i ne griješite; jer neki ne znadu za Boga, na sramotu vama kažem.

[35] Ali æe reæi ko: kako æe ustati mrtvi? i u kakom æe tijelu doæi?

[36] Bezumnièe! ti što siješ neæe oživljeti ako ne umre.

[37] I što siješ ne siješ tijelo koje æe biti, nego golo zrno, bilo pšenièno ili drugo kako.

[38] A Bog mu daje tijelo kako hoæe, i svakom sjemenu svoje tijelo.

[39] Nije svako tijelo jedno tijelo, nego je drugo tijelo èovjeèije, a drugo skotsko, a drugo riblje, a drugo ptièije.

[40] I imaju tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska: ali je druga slava nebeskima, a druga zemaljskima.

[41] Druga je slava suncu, a druga slava mjesecu, i druga slava zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi.

[42] Tako i vaskrsenije mrtvijeh: sije se za raspadljivost, a ustaje za neraspadljivost;

[43] Sije se u sramoti, a ustaje u slavi; sije se u slabosti, a ustaje u sili;

[44] Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijelo duhovno. Ima tijelo tjelesno, i ima tijelo duhovno.

[45] Tako je i pisano: prvi èovjek Adam postade u tjelesnom životu, a pošljednji Adam u duhu koji oživljuje.

[46] Ali duhovno tijelo nije prvo, nego tjelesno, pa onda duhovno.

[47] Prvi je èovjek od zemlje, zemljan; drugi je èovjek Gospod s neba.

[48] Kakav je zemljani taki su i zemljani; i kakav je nebeski taki su i nebeski.

[49] I kako nosimo oblièje zemljanoga tako æemo nositi i oblièje nebeskoga.

[50] A ovo govorim, braæo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti carstva Božijega, niti raspadljivost neraspadljivosti našljeðuje.

[51] Evo vam kazujem tajnu: jer svi neæemo pomrijeti, a svi æemo se pretvoriti,

[52] Ujedanput, u trenuæu oka u pošljednjoj trubi; jer æe zatrubiti i mrtvi æe ustati neraspadljivi, i mi æemo se pretvoriti.

[53] Jer ovo raspadljivo treba da se obuèe u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuèe u besmrtnost.

[54] A kad se ovo raspadljivo obuèe u neraspadljivost i ovo se smrtno obuèe u besmrtnost, onda æe se zbiti ona rijeè što je napisana: pobjeda proždrije smrt.

[55] Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda?

[56] A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon.

[57] A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista.

[58] Zato, braæo moja ljubazna, budite tvrdi, ne dajte se pomaknuti, i napredujte jednako u djelu Gospodnjemu znajuæi da trud vaš nije uzalud pred Gospodom.

1. Korinæanima — Chapters