[1] Držite se ljubavi, a starajte se za duhovne dare, a osobito da prorokujete.
[2] Jer koji govori jezike, ne govori ljudima nego Bogu: jer niko ne sluša, a on duhom govori tajne.
[3] A koji prorokuje govori ljudima za popravljanje i utjehu i utvrðenje.
[4] Jer koji govori jezike sebe popravlja, a koji prorokuje crkvu popravlja.
[5] Ali ja bih htio da vi svi govorite jezike, a još više da prorokujete: jer je veæi onaj koji prorokuje negoli koji govori jezike, veæ ako ko kazuje, da se crkva popravlja.
[6] A sad, braæo, ako doðem k vama jezike govoreæi, kaku æu korist uèiniti ako vam ne govorim ili u otkrivenju, ili u razumu, ili u proroštvu, ili u nauci?
[7] Kao neke stvari bezdušne koje daju glas, bila svirala ili gusle, ako razlièna glasa ne daju, kako æe se razumjeti šta se svira ili gudi?
[8] Jer ako truba da nerazgovijetan glas, ko æe se pripraviti na boj?
[9] Tako i vi ako nerazumljivu rijeè reèete jezikom, kako æe se razumjeti šta govorite? Jer æete govoriti u vjetar.
[10] Ima na svijetu Bog zna koliko razliènijeh glasova, ali nijedan nije bez znaèenja.
[11] Ako dakle ne znam sile glasa, biæu nijemac onome kome govorim, i onaj koji govori biæe meni nijemac.
[12] Tako i vi, buduæi da se starate za duhovne darove, gledajte da budete onima bogati koji su na popravljanje crkve.
[13] Zato koji govori jezikom neka se moli Bogu da kazuje.
[14] Jer ako se jezikom molim Bogu, moj se duh moli, a um je moj bez ploda.
[15] Šta æe se dakle èiniti? Moliæu se Bogu duhom, a moliæu se i umom; hvaliæu Boga duhom, a hvaliæu i umom.
[16] Jer kad blagosloviš duhom kako æe onaj koji stoji mjesto prostaka reæi amin po tvome blagoslovu, kad ne zna šta govoriš?
[17] Ti dobro zahvaljuješ, ali se drugi ne popravlja.
[18] Hvala Bogu mojemu što govorim jezike veæma od sviju vas.
[19] Ali u crkvi volim pet rijeèi umom svojijem reæi, da se i drugi pomognu, negoli hiljadu rijeèi jezikom.
[20] Braæo! ne budite djeca umom, nego pakošæu djetinjite, a umom budite savršeni.
[21] U zakonu piše: drugijem jezicima i drugijem usnama govoriæu narodu ovome, i ni tako me neæe poslušati, govori Gospod.
[22] Zato su jezici za znak ne onima koji vjeruju, nego koji ne vjeruju; a proroštvo ne onima koji ne vjeruju, nego koji vjeruju.
[23] Ako se dakle skupi crkva sva na jedno mjesto, i svi uzgovorite jezicima, a doðu i prostaci, ili nevjernici, neæe li reæi da ste poludjeli?
[24] A ako svi prorokuju, i doðe kakav nevjernik ili prostak, bude pokaran od sviju i suðen od sviju.
[25] I tako tajne srca njegova bivaju javljene, i tako padnuvši nièice pokloniæe se Bogu, i kazaæe da je zaista Bog s vama.
[26] Šta æe se dakle èiniti, braæo? Kad se sabirate svaki od vas ima psalam, ima nauku, ima jezik, ima otkrivenje, ima kazivanje; a sve da biva na popravljanje.
[27] Ako govori ko jezikom, ili po dvojica, ili najviše po trojica, i to poredom; a jedan da kazuje.
[28] Ako li ne bude nikoga da kazuje, neka æuti u crkvi, a sebi neka govori i Bogu.
[29] A proroci dva ili tri neka govore, i drugi neka rasuðuju.
[30] Ako li se otkrije što drugome koji sjedi, neka èeka dok prvi uæuti.
[31] Jer možete prorokovati svi, jedan po jedan, da se svi uèe, i svi da se tješe.
[32] I duhovi proroèki pokoravaju se prorocima;
[33] Jer Bog nije Bog bune, nego mira, kao po svima crkvama svetijeh.
[34] Žene vaše da æute u crkvama; jer se njima ne dopusti da govore, nego da slušaju, kao što i zakon govori.
[35] Ako li hoæe èemu da se nauèe, kod kuæe muževe svoje neka pitaju; jer je ružno ženi da govori u crkvi.
[36] Eda li od vas rijeè Božija iziðe? ili samijem vama doðe?
[37] Ako ko misli da je prorok ili duhovan, neka razumije što vam pišem, jer su Gospodnje zapovijesti.
[38] Ako li ko ne razumije, neka ne razumije.
[39] Zato, braæo moja, starajte se da prorokujete, i ne zabranjujte govoriti jezicima.
[40] A sve neka biva pošteno i uredno.