[1] I ja, braæo, ne mogoh s vama govoriti kao s duhovnima nego kao s tjelesnima, kao s malom djecom u Hristu.
[2] Mlijekom vas napojih a ne jelom, jer još ne mogaste, i ni sad još ne možete,
[3] Jer ste još tjelesni. Jer gdje su meðu vama zavisti i svaðe i nesloge, nijeste li tjelesni, i ne živite li po èovjeku?
[4] Jer kad govori ko: ja sam Pavlov; a drugi: ja sam Apolov; nijeste li tjelesni?
[5] Ko je dakle Pavle a ko li Apolo do samo sluge kroz koje vjerovaste, kao što i svakome Gospod dade?
[6] Ja posadih, Apolo zali, a Bog dade te uzraste.
[7] Tako niti je onaj što koji sadi, ni onaj koji zaljeva, nego Bog koji daje te raste.
[8] A onaj koji sadi i koji zaljeva jednaki su; i svaki æe primiti svoju platu po svojemu trudu.
[9] Jer mi smo Bogu pomagaèi, a vi ste Božija njiva, Božija graðevina.
[10] Po blagodati Božijoj koja mi je dana ja kao premudri neimar postavih temelj, a drugi zida u visinu; ali svaki neka gleda kako zida.
[11] Jer temelja drugoga niko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen, koji je Isus Hristos.
[12] Ako li ko zida na ovome temelju zlato, srebro, drago kamenje, drva, sijeno, slamu,
[13] Svakoga æe djelo iziæi na vidjelo; jer æe dan pokazati, jer æe se ognjem otkriti, i svako djelo pokazaæe oganj kao što jest.
[14] I ako ostane èije djelo što je nazidao, primiæe platu.
[15] A èije djelo izgori, otiæi æe u štetu: a sam æe se spasti tako kao kroz oganj.
[16] Ne znate li da ste vi crkva Božija, i Duh Božij živi u vama?
[17] Ako pokvari ko crkvu Božiju, pokvariæe njega Bog: jer je crkva Božija sveta, a to ste vi.
[18] Niko neka se ne vara: ako ko meðu vama misli da je mudar na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar.
[19] Jer je premudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom, jer je pisano: hvata premudre u njihovu lukavstvu.
[20] I opet: Gospod zna pomisli mudrijeh da su ništa.
[21] Zato niko da se ne hvali èovjekom, jer je sve vaše.
[22] Bio Pavle, ili Apolo, ili Kifa, ili svijet, ili život ili smrt, ili sadašnje, ili buduæe: sve je vaše;
[23] A vi ste Hristovi a Hristos Božij.