[1] Ugledajte se na mene, kao i ja na Hrista.
[2] Hvalim vas pak, braæo, što sve moje pamtite i držite zapovijesti kao što vam predadoh.
[3] Ali hoæu da znate da je svakome mužu glava Hristos; a muž je glava ženi; a Bog je glava Hristu.
[4] Svaki muž koji se s pokrivenom glavom moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju.
[5] I svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju; jer je sve jedno kao da je obrijana.
[6] Ako se dakle ne pokriva žena, neka se striže; ako li je ružno ženi striæi se ili brijati se, neka se pokriva.
[7] Ali muž da ne pokriva glave, jer je oblièje i slava Božija; a žena je slava muževlja.
[8] Jer nije muž od žene nego žena od muža.
[9] Jer muž nije sazdan žene radi nego žena muža radi.
[10] Zato žena treba da ima vlast na glavi, anðela radi.
[11] Ali niti je muž bez žene ni žena bez muža u Gospodu.
[12] Jer kako je žena od muža, tako je i muž iz žene; a sve je od Boga.
[13] Sami meðu sobom sudite je li lijepo da se žena gologlava moli Bogu?
[14] Ili ne uèi li vas i sama priroda da je mužu sramota ako gaji dugaèku kosu;
[15] A ženi je slava ako gaji dugaèku kosu? Jer joj je kosa dana mjesto pokrivala.
[16] Ako li je ko svadljiv, mi takovoga obièaja nemamo, niti crkve Božije.
[17] Ali ovo zapovijedajuæi ne hvalim da se ne na bolje nego na gore sabirate.
[18] Prvo dakle kad se sabirate u crkvu, èujem da imaju raspre meðu vama; i nešto vjerujem od ovoga.
[19] Jer treba i jeresi da budu meðu vama, da se pokažu pošteni koji su meðu vama.
[20] A kad se skupite na jedno mjesto, ne jede se veèera Gospodnja.
[21] Jer svaki svoju veèeru uzme najprije i jede, i tako jedan gladuje a drugi se opija.
[22] Eda li dakle nemate kuæa da jedete i pijete? Ili ne marite za crkvu Božiju, i sramotite one koji nemaju? Šta æu vam reæi? Hoæu li vas pohvaliti za to? Neæu.
[23] Jer ja primih od Gospoda što vam i predadoh, da Gospod Isus onu noæ u koju bivaše predan uze hljeb,
[24] I zahvalivši prelomi i reèe: uzmite, jedite, ovo je tijelo moje, koje se za vas lomi; ovo èinite meni za spomen.
[25] Tako i èašu, po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet u mojoj krvi; ovo èinite, kad god pijete, meni za spomen.
[26] Jer kad god jedete ovaj hljeb i èašu ovu pijete, smrt Gospodnju obznanjujete, dokle ne doðe.
[27] Tako koji nedostojno jede ovaj hljeb ili pije èašu Gospodnju, kriv je tijelu i krvi Gospodnjoj.
[28] Ali èovjek da ispituje sebe, pa onda od hljeba da jede i od èaše da pije;
[29] Jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije, ne razlikujuæi tijela Gospodnjega.
[30] Zato su meðu vama mnogi slabi i bolesni, i dovoljno ih spavaju.
[31] Jer kad bismo sebe rasuðivali, ne bismo osuðeni bili.
[32] Ali kad smo suðeni, nakazuje nas Gospod, da se ne osudimo sa svijetom.
[33] Zato, braæo moja, kad se sastajete da jedete, išèekujte jedan drugoga.
[34] Ako li je ko gladan, neka jede kod kuæe, da se na grijeh ne sastajete. A za ostalo urediæu kad doðem.