[1] Kad su neprijatelji Jude i Benjamina načuli da oni koji se vratiše iz ropstva podižu Hram Gospodu, Bogu Izraela
[2] dođoše Zerubabelu i porodičnim poglavarima pa im se obratiše: „Hoćemo i mi da sa vama gradimo, jer i mi hoćemo tražiti vašeg Boga baš onako kako Ga vi tražite. Zar Mu ne prinosimo žrtve od vremena asirskog cara Esarhadona, koji nas je doveo ovamo?”
[3] No, Zerubabel, Ješua i ostali izraelski porodični poglavari im odgovore: „Nije primjereno da zajedno gradimo Hram našeg Boga. Mi hoćemo sami graditi za Gospoda, Boga našeg, onako kako nam je to perzijski car Kir zapovjedio!”
[4] Tad oni stanu obeshrabrivati judejski narod, krenu ih plašiti da bi ih odvratili od gradnje.
[5] Podmite činovnike kako bi ih spriječili, i tako ostade za sve vrijeme perzijskog cara Kira, sve do vladavine perzijskog cara Darija.
[6] Oni sastaviše i poslaše žalbu protiv stanovnika Judeje i Jerusalema kada je Kserks stupio na prijestolje, za vrijeme njegove rane vladavine.
[7] Za vrijeme Artakserksove vladavine pisali su Bišlam, Mitredat, Tabel i drugi prijatelji Artakserksu, caru Perzije. Pismo je bilo sastavljeno aramejskim pismom i jezikom.
[8] Tako su namjesnik Rehum, pisar Šimšaj i njihovi ostali drugovi sastavili pismo protiv Jerusalema upućeno caru Artakserksu –
[9] namjesnik Rehum, i pisar Šimšaj i ostali drugovi, Dinjani, Afarsatašani, Terfaljani, Afaršani, Arkejavci, Babilonci, Suzanci, Dijevljani i Elamljani,
[10] i ostali narodi, koje je veliki i slavni Asurbanipal poveo i kojima je dozvolio da žive u gradovima Samarije i u drugim područjima s one strane Eufrata.
[11] Evo prijepisa pisma upućenog Artakserksu: „Tvoje sluge, muževi s onu stranu Rijeke i drugdje.
[12] Neka je caru dano na znanje da Judejci, koji su od tebe došli k nama i stigli u Jerusalem sada imaju namjeru da nanovo podignu taj zli i pobunjenički grad i da hoće dovršiti zidove i opraviti temelje.
[13] Neka je zbog ovoga caru dano na znanje da oni neće plaćati poreze i putarinu kad dovrše zidine i da će carevi prihodi opasti.
[14] Mi jedemo dvorsku so i nije uredu da mirno gledamo kako caru nanose štetu. Zato šaljemo pismo caru i obavještavamo ga.
[15] Valja samo pogledati knjigu junaštava tvojih predaka; jer ti ćeš u knjizi junaštava naći i saznati da je ovaj grad bio buntovan, štetan caru i pokrajinama, i da su od najstarijih vremena dizali pobune, i da je zbog toga grad razoren.
[16] Zato skrećemo caru pažnju na to da ti zbog svega navedenog neće ostati udio s onu stranu Rijeke kad ovaj grad bude nanovo podignut i zidine dovršene!”
[17] Car pošalje odgovor namjesniku Rehumu, pisaru Šimšaju i njihovim drugovima koji su živjeli u Samariji i ostalim područjima, s onu stranu Rijeke: „Mir!
[18] Podrobno mi iščitaše pismo koje ste mi poslali.
[19] Dao sam naredbu, ispitali su i pronašli da se ovaj grad od starina suprotstavljao carevima i da je u njemu bilo neposlušnosti i da su dizali pobune.
[20] U Jerusalemu su vladali moćni kraljevi, koji su upravljali svime što je bilo s onu stranu rijeke, i njima su plaćani porezi, carine i putarine.
[21] Zato sada dajte zapovijed da se ovim muževima zabrani da nanovo podignu grad, sve dok ja to ne dopustim!
[22] Pazite da u ovoj stvari ne pogriješite! Jer što bi zlo bilo veliko na štetu careva?”
[23] Kad Rehumu, pisaru Šimšaju i njihovim drugovima iščitaše pismo cara Artakserksa oni požure u Jerusalem Judejcima i tamo ih spriječiše silom i prijetnjama.
[24] Tako su u ono vrijeme zaustavljeni radovi na Božijem hramu u Jerusalemu i radovi su bili obustavljeni sve do druge godine vladavine perzijskog cara Darija.