[1] Ovo su porodični poglavari koji su se vratili iz Babilona za vrijeme vladavine cara Artakserksa i ovo je popis njihovih rodova:
[2] Od Pinhasovih potomaka: Geršom; od Itamarovih potomaka: Danijel; od Davidovih potomaka Hatuš;
[3] od Šekanijinih sinova; od Parokovih potomaka: Zaharija i sa njim onih stotinu i pedeset popisanih muškaraca;
[4] od Pahat-Moabovih potomaka: Elijoenaj, Zerahjin sin, i sa njim dvjesta muškaraca;
[5] od Zatuovih sinova, Šekanija, sin Jahazielov, i tri stotine muškaraca;
[6] od Adinovih potomaka: Ebed, sin Jonatanov, i sa njim pedeset muškaraca;
[7] od Elamovih sinova: Izaija, Atalijin sin, i sa njim sedamdeset muškaraca;
[8] od Šefatjinih potomaka: Zebadja, Mihaelov sin, i sa njim osamdeset muškaraca;
[9] od Joabovih potomaka: Obadja, Jehielov sin, i sa njim dvjesta osamnaest muškaraca;
[10] od Banijevih potomaka: Šelomit, Josifjin sin, i sa njim sto i šezdeset muškaraca;
[11] od Bebajevih potomaka: Zaharija, Bebajev sin, i sa njim dvadeset i osam muškaraca;
[12] od Azgadovih potomaka: Johanan, Hakatanov sin, i sa njim stotinu i deset muškaraca;
[13] od onih koji poslije dođoše, Adonikamovih potomaka: Elifelet, Jeiel i Šemaja, to su im bila imena, i sa njima šezdeset muškaraca;
[14] od Bigvajevih potomaka: Utaj i Zabud, i sa njima sedamdeset muškaraca.
[15] Sabrao sam ih kraj rijeke koja teče ka Ahavi; tamo smo taborili tri dana. Tražio sam među narodom i svećenicima ali nisam našao nijednog Levijevog sina.
[16] Tad dadoh da pozovu poglavare Eliezera, Ariela, Šemaju, Elnatana, Jariba, Elnatana, Natana, Zahariju i Mešulama, a pored njih i mudre muževe Jojariba i Elnatana.
[17] Njih sam poslao Idu, poglavaru mjesta Kasifja, i dao im poruku koju će prenijeti Idu i njegovu bratu, hramskom službeniku u Kasifji, kako bi nam doveli službenike za Hram našeg Boga.
[18] Oni nam, zahvaljujući dobroj ruci našeg Boga koja je bdjela nad nama, dovedoše razumnog čovjeka, jednog od Mahlijevih sinova, sina Levija, sina Izraelova; Šerebju s njegovim sinovima i braćom, osamnaest muškaraca;
[19] uz njih Hašabju i Izaiju, od Merarijevih sinova, s njegovom braćom i sinovima: njih dvadeset muškaraca;
[20] a od hramskih službenika, koje su David i knezovi odredili za levitsku službu, dvjesta dvadeset hramskih sluga, poimence navedenih.
[21] Tada sam na rijeci Ahavi dao proglasiti post, da se ponizimo pred Bogom svojim i da od Njega izmolimo sretan put za nas, za našu djecu i za svu našu imovinu.
[22] Doista, stidio sam se da od cara zahtijevam čete i konjanike koji bi nam mogli pomoći protiv neprijatelja na putu, jer smo sa carem razgovarali i kazali smo mu ovim riječima: „Ruka našeg Boga bdije nad svakim koji Ga traži, na njegovo dobro; no, srdžba i sila Njegova je protiv svih koji se okrenu od Njega!”
[23] Postili smo i molili Boga za ovo i On nas je uslišio.
[24] Tako sam od vrhovnih svećenika izdvojio njih dvanaest: Šerebju, Hašabju, i sa njima desetericu njihove braće,
[25] i predao sam im izmjereno srebro, zlato i pribor, posvetni dar za Hram Boga našeg, koji su darovali car, njegovi savjetnici, knezovi i cijeli Izrael koji se nalazio tamo.
[26] Predao sam im u ruke sve izmjereno: šest stotina i pedeset talenata srebra, stotinu talenata srebrenog pribora i stotinu talenata zlata.
[27] Uz to dvadeset zlatnih pehara, vrijednih hiljadu darika, i dvije sjajne, mjedene posude, skupocjene kao zlato.
[28] I kazao sam im: „Sveti ste Gospodu, a i ovaj pribor je svet, srebro i zlato je dobrovoljno dano Gospodu, Bogu vaših očeva.
[29] Zato budite pažljivi i čuvajte ga sve dok ga ne izmjere poglavari svećenika i levita i poglavari očeva Izraela u Jerusalemu, i odajama Gospodnjeg hrama!”
[30] Tad svećenici i leviti uzeše izmjereno srebro, zlato i pribor, da ga odnesu u Jerusalem, u Božiji hram.
[31] Krenuše od rijeke Ahave dvanaestog dana prvog mjeseca da bi pošli u Jerusalem. Ruka našeg Boga je bdjela nad nama i spasila nas je od neprijateljskih šaka i drumskih razbojnika.
[32] Tako naposljetku stigosmo u Jerusalem i tu smo odmarali tri dana.
[33] No, četvrtog dana izmjeriše srebro, zlato i pribor u Božijem hramu, i sve to predaše u ruke svećeniku Meremotu, Urijinu sinu. Sa njim je bio Eleazar, Pinhasov sin, a osim njih su tu bili i Jozabad, Ješuin sin, i Noadja, Binujev sin.
[34] Sve je bilo izmjereno na broj i na mjeru, i sve to zabilježiše.
[35] Tako oni sinovi sužanjstva, koji se vratiše iz ropstva, prinesoše Bogu Izraela paljenice: dvanaest teladi za cijeli Izrael, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca i dvanaest jaraca, kao žrtvu za grijeh, sve paljenice za Gospoda.
[36] Careve naredbe predadoše satrapima i namjesnicima s onu stranu rijeke. Tad ovi počeše podržavati narod i Božiji hram.