[1] No, kad nastupi sedmi mjesec, i kad su Izraelovi sinovi već bili u svojim gradovima, u Jerusalemu se narod sabra, složan kao jedan čovjek.
[2] Tada pođe Josadakov sin Ješua sa svećenicima, braćom svojom, sa Zerubabelom, Šealtielovim sinom i sa svojom braćom, i iznova podigne žrtvenik Boga Izraela, da bi na njemu prinosili paljenice, onako kako je zapisano u Zakonu Mojsija, Božijeg čovjeka.
[3] Žrtvenik podigoše na njegovim temeljima, jer ih je pohodio strah od susjednih naroda u zemlji. Na njemu su Gospodu prinosili paljenice ujutro i navečer.
[4] Tako su proslavili Blagdan koliba, onako kako je zapisano, i prinosili su paljenice svakoga dana u određeno vrijeme, ono što je bilo propisano za svaki dan.
[5] Prinosili su i redovne paljenice, paljenice za mjesec mlađak i sve svete blagdane Gospodnje, kao i paljenice za svakoga ko je Gospodu donio dobrovoljan prinos.
[6] Prvog dana sedmog mjeseca počeše prinositi paljenice Gospodu, premda još nisu bili utemeljili Hram.
[7] No, klesarima i stolarima su dali novac, Sidoncima i Tircima dadoše hrane, pića i ulja, tako da kedrovinu dopreme iz Libanona morem u Jafu, onako kako im je i dopustio car Kir.
[8] Druge godine, poslije njihovog dolaska do Božijeg hrama u Jerusalemu, u drugom mjesecu, počeše sa radovima Zerubabel, Šealtielov sin i Ješua, Josadakov sin, njihova braća, svećenici, leviti i svi ostali koji su stigli u Jerusalem iz ropstva. Odrediše levite od dvadeset i više godina da nadgledaju radove na Gospodnjem hramu.
[9] Tako Ješua sa svojim sinovima, svojom braćom, Kadmielom i njegovim sinovima i sinovima Jude, stane složno nadgledati one koji obavljaju radove na Božijem hramu, a i Henadadovi sinovi, leviti, sa svojom braćom i sinovima.
[10] A kada su radnici udarili temelj Gospodnjeg hrama, postroje se svećenici u svojim haljinama sa trubama, uz njih i leviti, Ašafovi sinovi, sa cimbalima, da Gospoda slave po zapovijedima Davida, kralja Izraela.
[11] Pjevali su naizmjence, hvalili i slavili Gospoda jer je dobar, i jer je Njegova milost prema Izraelu vječna. Tako je cijeli narod vikao i radosno slavio Gospoda, jer je položen temelj za Gospodnji hram.
[12] Ali mnogo svećenika, levita i porodičnih poglavara, dakle, mnogo onih koji su vidjeli stari Hram, glasno je plakalo kad je temelj za novi Hram udaren pred njihovim očima, dok su mnogi drugi veselo klicali,
[13] tako da narod nije mogao razlikovati veselo klicanja od glasnog plača; jer narod podiže veselu graju koja je daleko odjekivala.