[1] I ja, braćo, kada sam došao vama, nisam došao sa izvrsnim govorom ili mudrošću da vam objavim tajnu Božiju,
[2] jer sam odlučio ne znati među vama ništa drugo osim Mesije Isusa, i to razapetog.
[3] Bio sam sa vama slab, u strahu i sav drhtav,
[4] a moj govor i objavljivanje nisu bili u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u očitovanju Duha i snage,
[5] tako da vaša vjera ne bude vjera u ljudsku mudrost, već u snagu Božiju.
[6] Ipak, mi najavljujemo mudrost među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta niti vladara ovoga svijeta, koji će propasti;
[7] već otkrivamo Božiju mudrost, sakrivenu u tajni, koju je Bog predodredio prije vjekova za našu slavu.
[8] Nju nije upoznao nijedan od vladara ovoga svijeta, jer da su je upoznali ne bi razapeli Gospoda slave.
[9] Nego, kako je i pisano: Ono što oko nije vidjelo i uho nije čulo i što se u srcu čovječijem nije pojavilo, to je Bog priredio za one koji Ga vole.
[10] Ali nama je to Bog objavio po Duhu, budući da Duh sve istražuje, čak i dubine Božije.
[11] Ko od ljudi zna šta je u čovjeku, osim duha čovječijeg koji je u njemu? Tako niko nije upoznao šta je u Bogu, osim Duha Božijega.
[12] A mi nismo primili duha svijeta, već Duha od Boga da upoznamo ono što nam je Bog darovao.
[13] To isto i objavljujemo, ali ne riječima koje uči ljudska mudrost, nego poučeni od Duha, duhovnim tumačimo duhovno.
[14] Čovjek po prirodi ne prima ono što je od Duha Božijega, jer je to za njega ludost; i ne može to upoznati, jer se to po Duhu mora prosuđivati.
[15] Duhovan čovjek sve prosuđuje, ali njega niko ne prosuđuje.
[16] Jer ko je upoznao um Gospodnji, ko će Ga poučiti? Ali mi imamo Mesijin um.