[1] Težite za ljubavlju i žarko čeznite za duhovnim darovima, a najviše da propovijedate.
[2] Onaj, naime, koji govori drugim jezikom, ne govori ljudima, nego Bogu. Niko ga ne razumije, jer u Duhu govori tajne.
[3] A onaj koji propovijeda govori ljudima za izgradnju, ohrabrenje i utjehu.
[4] Ko govori drugim jezikom, izgrađuje sâm sebe, a ko propovijeda, izgrađuje zajednicu.
[5] Ja želim da svi govorite drugim jezicima, a još više da propovijedate, jer veći je onaj koji propovijeda, nego onaj koji govori drugim jezicima, osim ako ih tumači da se i zajednica može izgrađivati.
[6] Sada, braćo, ako ja dođem vama govoreći drugim jezicima, šta bi vam to koristilo kad vam ne govorim sa objavom, ili spoznajom, ili propovijedanjem, ili sa poukom?
[7] Pa ako i beživotni instrumenti, bilo frula ili harfa, ne daju različite zvukove, kako će se prepoznati šta svira frula, a šta harfa?
[8] Doista, ako truba ne daje jasan zvuk, ko će se pripremiti za borbu?
[9] Isto tako, ako i vi svojim jezikom ne dajete razumljivu poruku, kako će se znati šta govorite? Govorit ćete uprazno.
[10] U svijetu ima puno različitih glasova, a nijedan nije bez značenja.
[11] Ako, dakle, ja ne znam značenje glasa, bit ću stranac onome koji govori, a onaj koji govori bit će stranac meni.
[12] Tako i vi, budući da ste vatreni za duhovnim stvarima, za izgradnju zajednice budite time vatreni u izobilju.
[13] Stoga, neka onaj koji govori drugim jezikom moli da ga može i tumačiti.
[14] Jer ako se molim drugim jezikom, moj duh moli, a moj um je besplodan.
[15] Šta onda? Molit ću se duhom, ali molit ću se i umom; pjevat ću hvale duhom, ali pjevat ću ih i umom.
[16] Inače, ako zahvaljuješ u duhu, kako će neupućen reći „Amin” na tvoje zahvaljivanje? Jer on ne zna šta ti govoriš.
[17] Ti, uistinu, dobro zahvaljuješ, ali to drugoga ne izgrađuje.
[18] Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima više od svih vas,
[19] ali u zajednici ću radije kazati pet riječi svojim umom da druge poučim nego deset hiljada riječi drugim jezikom.
[20] Braćo, ne budite djeca u razumu, već u zloći budite kao djeca, a u razumu budite zreli.
[21] U Zakonu je zapisano: „Drugim jezicima i drugim ustima govorit ću ovom narodu, ali me ni tako neće poslušati”, govori Gospod.
[22] Dakle, drugi jezici su znak i to ne onima koji vjeruju, nego nevjernicima, a propovijed nije za nevjernike, nego za one koji vjeruju.
[23] Stoga, ako se čitava zajednica sakupi i svi govore drugim jezicima, pa uđu neupućeni ili nevjernici, zar neće reći da ste poludjeli?
[24] Ali ako svi propovijedaju, pa uđe neki nevjernik ili neupućeni, svi ga opominju i svi ga prosuđuju,
[25] otkrivaju mu skrivene stvari njegovog srca, pa će pasti ničice i slaviti Boga i priznati: „Bog je zaista među vama!”
[26] Šta ćemo onda, braćo? Kada se sakupite i svaki od vas ima neku zahvalu, pouku, objavu, govor drugim jezikom, tumačenje, neka sve to bude za izgradnju.
[27] Kad neko govori drugim jezikom – dvojica ili najviše trojica, i to po redu, jedan neka tumači.
[28] Ali ako nema tumača, nek takav u zajednici šuti i neka govori sebi i Bogu.
[29] Nek i od propovjednika govore dvojica ili trojica, a ostali neka prosuđuju.
[30] Ali ako neko drugi od prisutnih dobije objavu, neka prvi ušuti.
[31] Svi možete propovijedati jedan po jedan, tako da se svi nauče i da svi budu ohrabreni.
[32] A duhovi propovjednika podložni su propovjednicima,
[33] jer Bog nije Bog zbrke, nego reda. Kao i u svim zajednicama svetih,
[34] žene na sastancima neka šute. Nije im dopušteno da govore, već da budu podložne, kako i Zakon kaže.
[35] A ako šta žele da saznaju, neka kod kuće pitaju svoje muževe. Sramota je za ženu da govori u zajednici.
[36] Ili je možda od vas izašla riječ Božija, ili je samo do vas došla?
[37] Ako neko misli da je propovjednik ili da je duhovan, neka zna da je ovo što vam pišem Gospodnja zapovijed.
[38] Ali ako je neko prezire, ne marite za njega.
[39] Tako, braćo, vatreno čeznite da propovijedate i ne branite govoriti drugim jezicima,
[40] ali neka sve bude pristojno i uredno.