[1] Podsjećam vas, braćo, na Radosnu vijest koju sam vam objavio, a koju ste vi primili i u kojoj stojite,
[2] po kojoj ste i spašeni ukoliko čvrsto držite riječ koju sam vam objavio; osim ako ste uzalud povjerovali.
[3] Doista, najprije sam vam predao ono što sam i primio: Mesija je umro za naše grijehe, po Pismima;
[4] bio je pokopan i dignut je iz mrtvih treći dan, po Pismima;
[5] prvo se ukazao Kefi, a zatim i Dvanaesterici.
[6] Poslije se ukazao pred više od pet stotina braće zajedno, od kojih većina i danas živi, dok su neki pomrli.
[7] Nakon toga, ukazao se Jakovu, pa svim poslanicima.
[8] I naposljetku se kao nedonoščetu ukazao i meni.
[9] Jer ja sam najmanji od poslanika, i nisam dostojan da se zovem poslanikom jer sam progonio Zajednicu Božiju.
[10] Ali milošću Božijom sam ono što jesam, a Njegova milost prema meni nije bila uzaludna, već sam se trudio više nego svi oni; ipak, ne ja, nego milost Božija sa mnom.
[11] Dakle, mi – bilo ja ili oni – tako objavljujemo, a vi ste tako povjerovali.
[12] Ali ako se govori da je Mesija oživio od mrtvih, kako neki među vama govore da nema oživljenja mrtvih?
[13] Ako nema oživljenja mrtvih, onda ni Mesija nije oživljen.
[14] A ako Mesija nije oživljen, uzaludno je i naše objavljivanje, a uzaludna je i vaša vjera.
[15] Tada smo mi zapravo lažni svjedoci Božiji, jer smo svjedočili kao da je Bog oživio Mesiju, Kojega nije oživio, ako doista mrtvi ne oživljavaju.
[16] Jer ako mrtvi ne oživljavaju, ni Mesija nije oživio.
[17] I ako Mesija nije dignut iz mrtvih, onda je beskorisna vaša vjera – još uvijek ste u svojim grijesima.
[18] Onda su i oni koji su umrli u Mesiji, propali.
[19] Ako se samo u ovom životu uzdamo u Mesiju, onda smo bjedniji od svih ljudi.
[20] Ali sad, Mesija je oživljen iz mrtvih, prvjenac od umrlih.
[21] Budući da je po čovjeku došla smrt, po Čovjeku je došlo i oživljenje mrtvih.
[22] Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Mesiji svi biti oživljeni,
[23] ali svaki u svom redu: prvjenac, Mesija, a zatim svi Mesijini o Njegovu dolasku;
[24] tada će doći kraj, kada preda Carstvo Bogu i Ocu, kad uništi svako poglavarstvo, svaku vlast i silu.
[25] Doista, On treba vladati dok ne podmetne sve neprijatelje pod Svoje noge.
[26] Posljednji neprijatelj koji će biti uništen je smrt,
[27] jer „sve je podmetnuo pod Svoje noge”. A kad se kaže da je sve podmetnuo, jasno je da se izuzima Onaj Koji Mu je sve podmetnuo.
[28] A kad Mu sve bude podmetnuto, tada će se i sâm Sin podmetnuti Onome Koji Mu je sve podmetnuo, da Bog bude sve u svemu.
[29] Inače, šta će biti sa onima koji se potapaju za mrtve? Ako doista mrtvi ne oživljavaju, zašto se oni potapaju umjesto njih?
[30] Zašto se onda i mi svaki čas izlažemo opasnosti?
[31] Svaki dan umirem, tako mi vašeg ponosa, braćo, kojeg imam u Mesiji Isusu, Gospodu našem.
[32] Ako sam se samo kao čovjek borio sa divljim zvijerima u Efesu, kakva mi je od toga korist? Ako mrtvi ne oživljavaju, „jedimo i pijmo, jer sutra ćemo umrijeti”.
[33] Ne varajte se: „Loše društvo kvari dobre običaje!”
[34] Urazumite se kako treba i prestanite griješiti! Neki, doista, ne poznaju Boga! Govorim to na vašu sramotu!
[35] Ali neko će reći: Kako oživljavaju mrtvi? I s kakvim tijelom dolaze?
[36] Luđače, ono što siješ ne oživljava ako ne umre!
[37] I kada siješ, ne siješ tijelo koje će biti, nego samo zrno, recimo, pšenice ili nečeg drugog.
[38] A Bog mu daje tijelo kakvo On hoće, i to svakom sjemenu njegovo tijelo
[39] Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je ljudsko tijelo, drugo je tijelo u stoke, drugo je ptičije tijelo, i drugo je riblje.
[40] Ima i nebeskih tijela i zemaljskih tijela, ali drugačiji je sjaj nebeskih, a drugačiji zemaljskih.
[41] Drugi je sjaj sunca, drugi je sjaj mjeseca, i drugi je sjaj zvijezda, pa se i zvijezda od zvijezde razlikuje po sjaju.
[42] Tako i sa oživljenjem mrtvih. Sije se raspadljivo, a oživljava u neraspadljivosti;
[43] sije se u sramoti, a oživljava u slavi; sije se u slabosti, a oživljava u snazi;
[44] sije se zemaljsko tijelo, a oživljava duhovno tijelo. Ako postoji zemaljsko tijelo, postoji i duhovno.
[45] Tako je zapisano: Prvi čovjek Adam postao je „živa duša”, a posljednji Adam životvorni Duh.
[46] Ali nije prvo duhovno, nego zemaljsko, a nakon toga duhovno.
[47] Prvi je čovjek od zemlje, od praha; drugi je čovjek s Neba.
[48] Kakav je taj čovjek od praha, takvi su i drugi od praha; a kakav je Onaj nebeski čovjek, takvi su i svi nebeski.
[49] I kao što smo nosili obličje čovjeka od praha, tako ćemo nositi obličje Onoga nebeskoga.
[50] Ovo vam kažem, braćo: tijelo i krv ne mogu baštiniti Carstvo Božije, niti raspadljivo baštini neraspadljivo.
[51] Evo kazujem vam tajnu: nećemo svi umrijeti, već ćemo se promijeniti.
[52] Najedanput, u treptaju oka, o posljednoj trubi, jer će se oglasiti truba, mrtvi će biti oživljeni neraspadljivi, a mi ćemo se promijeniti.
[53] Jer se ovo raspadljivo mora obući u neraspadljivost, i ovo smrtno se mora obući u besmrtnost.
[54] A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se ispuniti zapisana riječ: „Pobjeda je progutala smrt.
[55] Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?”
[56] Žalac smrti je grijeh, a snaga grijeha je Zakon.
[57] Ali neka je hvala Bogu Koji nam daje pobjedu po našem Gospodu Mesiji Isusu!
[58] Dakle, braćo moja draga, budite čvrsti, nepokolebljivi, uvijek obilujte u djelu Gospodnjem, znajući da vaš trud nije uzaludan u Gospodu!