[1] Kad bih govorio jezicima ljudskim i anđeoskim, a ne bih imao ljubavi, bio bih gong što ječi i cimbal što zveči.
[2] Kad bih imao propovijedi i znao sve tajne i sva znanja, i kad bih imao svu vjeru tako da gore premještam, a ne bih imao ljubavi, ništa sam!
[3] Kad bih podijelio sve što imam i predao svoje tijelo da se spali, a ne bih imao ljubavi, ništa mi ne bi vrijedilo.
[4] Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrodušna, ljubav ne zavidi, ne hvali se, ne oholi se,
[5] nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo,
[6] ne raduje se nepravdi, a raduje se istini.
[7] Sve pokriva, svemu vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
[8] Ljubav nikad ne prestaje. Propovijedi? One će prestati. Jezici? Oni će umuknuti. Znanje? Ono će nestati.
[9] Doista, mi nepotpuno znamo, i nepotpuno propovijedamo.
[10] Ali kada dođe ono potpuno, nestat će sve što je nepotpuno.
[11] Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao sam kao dijete, prosuđivao sam kao dijete. A kad sam postao čovjek, odbacio sam sve djetinje.
[12] Sada vidimo u ogledalu – mutno, a onda – licem u lice. Sada znam nepotpuno, a onda ću potpuno spoznati kao što sam i spoznat.
[13] Ali sada ostaje vjera, nada i ljubav, to troje, a najveća od njih je ljubav.