Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 4:11

[1] Što se tiče duhovnih stvari, ne bih htio, braćo, da budete u neznanju.

[2] Znate, kada ste bili pagani, bili ste vučeni i zavođeni nijemim idolima.

[3] Zato vam obznanjujem da niko po Duhu Božijem ne kaže: „Proklet Isus”, i niko ne može reći: „Isus je Gospod”, osim po Duhu Svetom.

[4] Različiti su darovi, ali je isti Duh;

[5] različite su službe, ali je isti Gospod;

[6] različita su i djelovanja, ali je isti Bog Koji u svima sve čini.

[7] A svakome se objava Duha daje za korist.

[8] Jednome se po Duhu daje riječ mudrosti, a drugome po istom Duhu riječ znanja.

[9] Nekome vjera po istom Duhu, a drugome darovi iscjeljivanja po tom jednom Duhu;

[10] nekome činjenje čudesa, a drugome propovijed; nekome raspoznavanje duhova, drugome različiti jezici, a nekome opet tumačenje jezika.

[11] Sve ovo čini jedan i isti Duh, Koji svakome ponaosob dijeli kako želi.

[12] Jer kao što je tijelo jedno, te ima mnogo dijelova, a svi ti dijelovi tijela, premda ih je mnogo, čine jedno tijelo, tako isto i Mesija.

[13] Tako smo u jednom Duhu svi mi u jedno tijelo potopljeni, bili Jevreji ili Grci, bili robovi ili slobodni, i svi smo jednim Duhom napojeni.

[14] Ni tijelo ne čini jedan dio, već mnogi.

[15] Ako noga kaže: „Budući da nisam ruka, nisam od tijela”, zar će zbog toga prestati biti dio tijela?

[16] Ako uho kaže: „Budući da nisam oko, nisam od tijela”, zar će zbog toga prestati biti dio tijela?

[17] Kad bi čitavo tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi čitavo bilo sluh, gdje bi bio njuh?

[18] Ali Bog je postavio dijelove u tijelo kako je htio, i to svaki od njih ponaosob.

[19] A kad bi sve bilo jedan dio, gdje bi bilo tijelo?

[20] Ipak, mnogo je dijelova, ali jedno tijelo.

[21] A oko ne može reći ruci: „Ne trebaš mi!”, niti glava nozi: „Ne trebaš mi!”

[22] Nego naprotiv, dijelovi tijela koji se čine slabijima, najpotrebniji su,

[23] a one dijelove koje smatramo nečasnima, odijevamo sa većom časti. Sa našim sramnijim dijelovima postupamo s većom pristojnošću,

[24] dok pristojnim dijelovima to ne treba. A Bog je tako razmjestio dijelove tijela, dajući više časti onima koji je nemaju,

[25] da ne bi u tijelu bilo razdora, već da dijelovi jednako brinu jedni za druge.

[26] I kada pati jedan dio, sa njim pate svi dijelovi, ili ako se jednome dijelu iskazuje čast, sa njim se raduju svi dijelovi.

[27] Vi ste, dakle, Mesijino tijelo, a pojedinci dijelovi.

[28] A Bog je u Zajednici postavio: prvo poslanike, drugo propovjednike, treće učitelje; zatim činjenje čudesa, pa darove iscjeljivanja, pomaganje, upravljanje, različite jezike.

[29] Zar su svi poslanici? Zar su svi propovjednici? Zar su svi učitelji? Zar svi čine čudesa?

[30] Zar svi imaju darove iscjeljivanja? Zar svi govore raznim jezicima? Zar ih svi tumače?

[31] Ali čeznite za većim darovima! Evo, pokazujem vam najuzvišeniji put!

Prvo Pavlovo Pismo Korinćanima — Chapters