[1] U to vrijeme razbolje se Jezekija na smrt; i doðe k njemu prorok Isaija sin Amosov i reèe mu: ovako veli Gospod: naredi za kuæu svoju, jer æeš umrijeti i neæeš ostati živ.
[2] A Jezekija se okrete licem k zidu, i pomoli se Gospodu,
[3] I reèe: oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom vjerno i s cijelijem srcem, i tvorio što je tebi ugodno. I plaka Jezekija veoma.
[4] Tada doðe rijeè Gospodnja Isaiji govoreæi:
[5] Idi i reci Jezekiji: ovako veli Gospod Bog Davida oca tvojega: èuo sam molitvu tvoju, i vidio sam suze tvoje, evo dodaæu ti vijeku petnaest godina.
[6] I izbaviæu tebe i ovaj grad iz ruku cara Asirskoga, i braniæu ovaj grad.
[7] I ovo neka ti bude znak od Gospoda da æe uèiniti Gospod što je rekao.
[8] Evo ja æu vratiti sjen po koljencima po kojima je sišao na sunèaniku Ahazovu natrag za deset koljenaca. I vrati se sunce za deset koljenaca po koljencima po kojima bijaše sišlo.
[9] Ovo napisa Jezekija car Judin kad se razbolje, i ozdravi od bolesti svoje:
[10] Ja rekoh, kad se presjekoše dani moji: idem k vratima grobnijem, uze mi se ostatak godina mojih.
[11] Rekoh: neæu vidjeti Gospoda Gospoda u zemlji živijeh, neæu više vidjeti èovjeka meðu onima koji stanuju na svijetu.
[12] Vijek moj proðe i prenese se od mene kao šator pastirski; presjekoh život svoj kao tkaè, otsjeæi æe me od osnutka; od jutra do veèera uèiniæeš mi kraj.
[13] Mišljah za jutra da æe kao lav potrti sve kosti moje; od jutra do veèera uèiniæeš mi kraj.
[14] Pištah kao ždrao i kao lastavica, ukah kao golubica, oèi mi išèilješe gledajuæi gore: Gospode, u nevolji sam, oblakšaj mi.
[15] Šta da reèem? On mi kaza, i uèini. Proživjeæu sve godine svoje po jadu duše svoje.
[16] Gospode, o tom se živi i u tom je svemu život duha mojega, iscijelio si me i saèuvao u životu.
[17] Evo, na mir doðe mi ljut jad; ali tebi bi milo da izvuèeš dušu moju iz jame pogibli, jer si bacio za leða svoja sve grijehe moje.
[18] Jer neæe grob tebe slaviti, neæe te smrt hvaliti, i koji siðu u grob ne nadaju se tvojoj istini.
[19] Živi, živi, oni æe te slaviti kao ja danas: otac æe sinovima javljati istinu tvoju.
[20] Gospod me spase, zato æemo pjevati pjesme moje u domu Gospodnjem dok smo god živi.
[21] A Isaija bješe rekao da uzmu grudu suhih smokava i priviju na otok, te æe ozdraviti.
[22] I Jezekija bješe rekao: šta æe biti znak da æu otiæi u dom Gospodnji?