[1] Jer gle, Gospod, Gospod nad vojskama uzeæe Jerusalimu i Judi potporu i pomoæ, svaku potporu u hljebu i svaku potporu u vodi,
[2] Junaka i vojnika, sudiju i proroka, i mudarca i starca,
[3] Pedesetnika i ugledna èovjeka, i savjetnika i vješta umjetnika i èovjeka rjeèita.
[4] I daæu im knezove mladiæe, i djeca æe im biti gospodari.
[5] I èiniæe silu u narodu jedan drugome i svaki bližnjemu svojemu; dijete æe ustajati na starca i nepošten èovjek na poštena.
[6] I èovjek æe uhvatiti brata svojega iz kuæe oca svojega govoreæi: imaš haljinu, budi nam knez, ovaj rasap neka je pod tvojom rukom.
[7] A on æe se zakleti u onaj dan govoreæi: neæu biti ljekar, niti imam kod kuæe hljeba ni haljine, ne postavljajte me knezom narodu.
[8] Jer se obori Jerusalim i Juda pade, jer se jezik njihov i djela njihova protive Gospodu da draže oèi slave njegove.
[9] Što se vidi na licu njihovu svjedoèi na njih, razglašuju grijeh svoj kao Sodom, ne taje; teško duši njihovoj! jer sami sebi èine zlo.
[10] Recite pravedniku da æe mu dobro biti, jer æe jesti plod od djela svojih.
[11] Teško bezbožniku! zlo æe mu biti, jer æe mu se naplatiti ruke njegove.
[12] Narodu mojemu èine silu djeca, i žene su im gospodari. Narode moj! koji te vode, zavode te, i kvare put hoda tvojega.
[13] Ustaje Gospod na parbu, stoji da sudi narodima.
[14] Gospod æe doæi na sud sa starješinama naroda svojega i s knezovima njegovijem, jer vi potrste vinograd, grabež od siromaha u vašim je kuæama.
[15] Zašto gazite narod moj i lice siromasima satirete? govori Gospod, Gospod nad vojskama.
[16] Još govori Gospod: što se poniješe kæeri Sionske i idu opružena vrata i namigujuæi oèima, sitno koraèaju i zvekeæu nogama,
[17] Zato æe Gospod uèiniti da oæelavi tjeme kæerima Sionskim, i otkriæe Gospod golotinju njihovu.
[18] Tada æe Gospod skinuti nakit s obuæe i vezove i mjeseèiæe,
[19] Nizove i lanèiæe i trepetljike,
[20] Ukosnike i podveze i pojase i stakalca mirisna i oboce,
[21] Prstene i poèeonike,
[22] Sveèane haljine i ogrtaèe i prijevjese i toboce,
[23] I ogledala i košuljice i oglavlja i pokrivala.
[24] I mjesto mirisa biæe smrad, i mjesto pojasa raspojasina, mjesto pletenica æela, mjesto širokih skuta pripasana vreæa, i mjesto ljepote ogorjelina.
[25] Tvoji æe ljudi pasti od maèa i junaci tvoji u ratu.
[26] I tužiæe i plakaæe vrata njegova, a on æe pust ležati na zemlji.