[1] Breme dolini viðenja. Što ti je te si sva izašla na krovove?
[2] Grade puni vike i vreve, grade veseli! tvoji pobijeni nijesu pobijeni maèem niti pogiboše u boju.
[3] Glavari tvoji uzmakoše svikoliki, povezaše ih strijelci; što se god naðe tvojih, svi su povezani, ako i pobjegoše daleko.
[4] Zato rekoh: proðite me se, da plaèem gorko; ne trudite se da me tješite za pogiblju kæeri naroda mojega.
[5] Jer je ovo dan muke i potiranja i smetnje od Gospoda, Gospoda nad vojskama, u dolini viðenja; obaliæe zid, i vika æe biti do gore.
[6] I Elam uze tul, s kolima ljudi i s konjicima, i Kir istaèe štit.
[7] I krasne doline tvoje napuniše se kola, i konjici se namjestiše pred vratima.
[8] I odastrije se zastiraè Judin; i pogledao si u to vrijeme na oružje u kuæi šumskoj.
[9] I vidjeste da je mnogo proloma na gradu Davidovu, i sabraste vodu u donjem jezeru.
[10] I izbrojiste kuæe Jerusalimske, i razvaliste kuæe da utvrdite zid.
[11] I naèiniste jaz meðu dva zida za vodu iz staroga jezera; ali ne pogledaste na onoga koji je to uèinio i ne obazreste se na onoga koji je to odavna spremio.
[12] I zva vas Gospod nad vojskama u onaj dan da plaèete i ridate i da skubete kose i pripašete kostrijet;
[13] A gle, radost i veselje, ubijaju goveda, kolju ovce, jedu meso i piju vino govoreæi: jedimo i pijmo, jer æemo sjutra umrijeti.
[14] Ali Gospod nad vojskama javi mi: neæe vam se oprostiti ovo bezakonje do smrti, veli Gospod, Gospod nad vojskama.
[15] Ovako veli Gospod, Gospod nad vojskama: idi k onomu riznièaru, k Somni, upravitelju dvorskom,
[16] I reci mu: šta æeš ti tu? i ko ti je tu? te si tu istesao sebi grob? istesao si sebi grob na visoku mjestu i spremio si sebi stan u kamenu.
[17] Evo, èovjeèe, Gospod æe te baciti daleko i zatrpaæe te.
[18] Zavitlaæe te i hititi kao loptu u zemlju prostranu; ondje æeš umrijeti i ondje æe biti kola slave tvoje, sramoto domu gospodara svojega;
[19] I svræi æu te s mjesta tvojega, i istjeraæu te iz službe tvoje.
[20] I u to vrijeme pozvaæu slugu svojega Elijakima sina Helkijina;
[21] I obuæi æu mu tvoju haljinu, i tvojim æu ga pojasom opasati, i tvoju æu mu vlast dati u ruku, i biæe otac Jerusalimljanima i domu Judinu.
[22] I metnuæu mu kljuè od doma Davidova na rame: kad on otvori, neæe niko zatvoriti, i kad on zatvori, neæe niko otvoriti.
[23] I kao klin uglaviæu ga na tvrdu mjestu, i biæe prijesto slave domu oca svojega;
[24] I o njemu æe se vješati sva slava doma oca njegova, sinova i unuka, svakojaki sudovi, i najmanji, i èaše i mjehovi.
[25] U to vrijeme, veli Gospod nad vojskama, pomjeriæe se klin uglavljeni na tvrdom mjestu, i izvadiæe se i pašæe, i teža što je na njemu propašæe; jer Gospod reèe.