[1] Rijeè koja doðe u utvari Isaiji sinu Amosovu za Judu i za Jerusalim.
[2] Biæe u potonja vremena gora doma Gospodnjega utvrðena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i stjecaæe se k njoj svi narodi.
[3] I iæi æe mnogi narodi govoreæi: hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva, i uèiæe nas svojim putovima, i hodiæemo stazama njegovijem; jer æe iz Siona izaæi zakon, i rijeè Gospodnja iz Jerusalima.
[4] I sudiæe meðu narodima, i karaæe mnoge narode, te æe raskovati maèeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neæe dizati maèa narod na narod, niti æe se više uèiti boju.
[5] Dome Jakovljev, hodi da idemo po svjetlosti Gospodnjoj.
[6] Ali si ostavio svoj narod, dom Jakovljev, jer su puni zala istoènijeh i gataju kao Filisteji, i mili su im sinovi tuðinski.
[7] I zemlja je njihova puna srebra i zlata, i blagu njihovu nema kraja; zemlja je njihova puna konja, i kolima njihovijem nema kraja.
[8] Puna je zemlja njihova i idola; djelu ruku svojih klanjaju se, što naèiniše prsti njihovi.
[9] I klanjaju se prosti ljudi, i savijaju se glavni ljudi; nemoj im oprostiti.
[10] Uði u stijenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova.
[11] Ponosite oèi èovjeèije poniziæe se, i visina ljudska ugnuæe se, a Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan.
[12] Jer æe doæi dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te æe biti poniženi,
[13] I na sve kedre Livanske velike i visoke i na sve hrastove Vasanske,
[14] I na sve gore visoke i na sve humove izdignute,
[15] I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi,
[16] I na sve laðe Tarsiske i na sve likove mile.
[17] Tada æe se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod æe sam biti uzvišen u onaj dan.
[18] I idola æe nestati sasvijem.
[19] I ljudi æe iæi u peæine kamene i u rupe zemaljske od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.
[20] Tada æe baciti èovjek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne, koje naèini sebi da im se klanja, krticama i slijepijem mišima,
[21] Ulazeæi u rasjeline kamene i u peæine kamene od straha Gospodnjega i od slave velièanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.
[22] Proðite se èovjeka, kojemu je dah u nosu; jer šta vrijedi?