[1] I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reèe im: raðajte se i množite se, i napunite zemlju;
[2] I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.
[3] Što se god mièe i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.
[4] Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.
[5] Jer æu i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake æu je zvijeri iskati; iz ruke samoga èovjeka, iz ruke svakoga brata njegova iskaæu dušu èovjeèiju.
[6] Ko prolije krv èovjeèiju, njegovu æe krv proliti èovjek; jer je Bog po svojemu oblièju stvorio èovjeka.
[7] Raðajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.
[8] I reèe Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreæi:
[9] A ja evo postavljam zavjet svoj s vama i s vašim sjemenom nakon vas,
[10] I sa svijem životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga što je s vama, sa svaèim što je izašlo iz kovèega, i sa svijem zvijerjem zemaljskim.
[11] Postavljam zavjet svoj s vama, te otsele neæe nijedno tijelo poginuti od potopa, niti æe više biti potopa da zatre zemlju.
[12] I reèe Bog: evo znak zavjeta koji postavljam izmeðu sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama dovijeka:
[13] Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta izmeðu mene i zemlje.
[14] Pa kad oblake navuèem na zemlju, vidjeæe se duga u oblacima,
[15] I opomenuæu se zavjeta svojega koji je izmeðu mene i vas i svake duše žive u svakom tijelu, i neæe više biti od vode potopa da zatre svako tijelo.
[16] Duga æe biti u oblacima, pa æu je pogledati, i opomenuæu se vjeènoga zavjeta izmeðu Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji.
[17] I reèe Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam uèinio izmeðu sebe i svakoga tijela na zemlji.
[18] A bijahu sinovi Nojevi koji izidoše iz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.
[19] To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.
[20] A Noje poèe raditi zemlju, i posadi vinograd.
[21] I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svojega.
[22] A Ham, otac Hanancima, vidje golotinju oca svojega, i kaza obojici braæe svoje na polju.
[23] A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i iduæi natraške pokriše njom golotinju oca svojega, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svojega.
[24] A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je uèinio mlaði sin,
[25] I reèe: proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braæe svoje!
[26] I još reèe: blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!
[27] Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem, a Hanan da im bude sluga!
[28] I poživje Noje poslije potopa trista i pedeset godina.
[29] A svega poživje Noje devet stotina i pedeset godina; i umrije.