[1] I Gospod pohodi Saru, kao što bješe rekao, i uèini Gospod Sari kao što bješe kazao.
[2] Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vrijeme kad kaza Gospod.
[3] I Avram nadjede ime sinu koji mu se rodi, kojega mu rodi Sara, Isak.
[4] I obreza Avram sina svojega Isaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovjedi Bog.
[5] A Avramu bješe sto godina kad mu se rodi sin Isak.
[6] A Sara reèe: Bog mi uèini smijeh; ko god èuje, smijaæe mi se.
[7] I reèe: ko bi rekao Avramu da æe Sara dojiti djecu? ipak mu rodih sina u starosti njegovoj.
[8] A kad dijete doraste da se odbije od sise, uèini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Isaka od sise.
[9] I Sara vidje sina Agare Misirke, koja ga rodi Avramu, gdje se potsmijeva;
[10] Pa reèe Avramu: otjeraj ovu robinju sa sinom njezinijem, jer sin ove robinje neæe biti našljednik s mojim sinom, s Isakom.
[11] A to Avramu bi vrlo krivo radi sina njegova.
[12] Ali Bog reèe Avramu: nemoj da ti je krivo radi djeteta i radi robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara, poslušaj; jer æe ti se u Isaku sjeme prozvati.
[13] Ali æu i od sina robinjina uèiniti narod, jer je tvoje sjeme.
[14] I Avram ustav ujutru rano, uze hljeba i mješinu vode, i dade Agari metnuvši joj na leða, i dijete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji Virsavskoj.
[15] A kad nesta vode u mješini, ona baci dijete pod jedno drvo,
[16] Pa otide koliko se može strijelom dobaciti, i sjede prema njemu; jer govoraše: da ne gledam kako æe umrijeti dijete. I sjedeæi prema njemu stade iza glasa plakati.
[17] A Bog èu glas djetinji, i anðeo Božji viknu s neba Agaru, i reèe joj: što ti je, Agaro? ne boj se, jer Bog èu glas djetinji odande gdje je.
[18] Ustani, digni dijete i uzmi ga u naruèje; jer æu od njega uèiniti velik narod.
[19] I Bog joj otvori oèi, te ugleda studenac; i otišavši napuni mješinu vode, i napoji dijete.
[20] I Bog bijaše s djetetom, te odraste, i življaše u pustinji, i posta strijelac.
[21] A življaše u pustinji Faranu. I mati ga oženi iz zemlje Misirske.
[22] U to vrijeme reèe Avimeleh i Fihol vojvoda njegov Avramu govoreæi: Bog je s tobom u svemu što radiš.
[23] Zakuni mi se sada Bogom da neæeš prevariti mene ni sina mojega ni unuka mojega, nego da æeš dobro onako kako sam ja tebi èinio i ti èiniti meni i zemlji u kojoj si došljak.
[24] A Avram reèe: hoæu se zakleti.
[25] Ali Avram prekori Avimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Avimelehove.
[26] A Avimeleh reèe: ne znam ko je to uèinio; niti mi ti kaza, niti èuh do danas.
[27] Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i uhvatiše vjeru meðu sobom.
[28] I Avram odluèi sedam jaganjaca iz stada.
[29] A Avimeleh reèe Avramu: šta æe ono sedam jaganjaca što si odluèio?
[30] A on odgovori: da primiš iz moje ruke ono sedam jaganjaca, da mi bude svjedoèanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.
[31] Otuda se prozva ono mjesto Vir-Saveja, jer se ondje zakleše obojica.
[32] Tako uhvatiše vjeru na Virsaveji. Tada se diže Avimeleh i Fihol vojvoda njegov, i vratiše se u zemlju Filistejsku.
[33] A Avram posadi lug na Virsaveji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vjeènoga.
[34] I Avram življaše kao došljak u zemlji Filistejskoj mnogo vremena.