[1] Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
[2] I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja uèini; i poèinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja uèini;
[3] I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan poèinu od svijeh djela svojih, koja uèini;
[4] To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,
[5] I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe èovjeka da radi zemlju,
[6] Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju.
[7] A stvori Gospod Bog èovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta èovjek duša živa.
[8] I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti èovjeka, kojega stvori.
[9] I uèini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.
[10] A voda tecijaše iz Edema natapajuæi vrt, i odande se dijeljaše u èetiri rijeke.
[11] Jednoj je ime Fison, ona teèe oko cijele zemlje Evilske, a ondje ima zlata,
[12] I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha.
[13] A drugoj je rijeci ime Geon, ona teèe oko cijele zemlje Huske.
[14] A treæoj je rijeci ime Hidekel, ona teèe k Asirskoj. A èetvrta je rijeka Efrat.
[15] I uzevši Gospod Bog èovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga èuva.
[16] I zaprijeti Gospod Bog èovjeku govoreæi: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu;
[17] Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijeæeš.
[18] I reèe Gospod Bog: nije dobro da je èovjek sam; da mu naèinim druga prema njemu.
[19] Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako æe koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;
[20] I Adam nadjede ime svakom živinèetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne naðe Adamu drug prema njemu.
[21] I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom;
[22] I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.
[23] A Adam reèe: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime èovjeèica, jer je uzeta od èovjeka.
[24] Zato æe ostaviti èovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiæe se k ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo.
[25] A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota.